Vjerovanja srednjovjekovnih Bošnjaka: Arijanstvo I Bogumilizam

Bogumili u Bosni i katari u Francuskoj:

Bili su kršćani koji su vjerovali u otkupiteljsku moć Isusa Krista, ali su se odvojili od glavnog toka kršćanstva u svom naglasku na radikalno dualističkom svjetonazoru. Središte doktrine Bogumila u Bosni i Katara u Francuskoj bilo je vjerovanje da je postojanje zasnovano na borbi između dobra i zla.

Ovaj dualizam je imao dva oblika:

Prvi je bio ublaženi dualizam u kojem je Bog (snaga dobra) bio konačni autoritet, a Sotona (snaga zla) bio je na Božjoj zapovijesti.

Drugi oblik je bio apsolutni dualizam, koji je smatrao da dobro i zlo uvijek koegzistiraju.

U oba sistema, Katari su vjerovali da je Bog tvorac duhovnog carstva, ali sotona je bio odgovoran za materijalno stvaranje, uključujući svijet i tjelesno postojanje. Duša tehnički pripada duhovnom carstvu, ali je pala i bila je zatočena u ljudskom tijelu od strane Sotone.

Prema katarizmu, Adam i Eva su bile prve duše koje su zarobljene. Katarska legenda kaže da su se Adam i Eva potčinili Sotoni putem seksualnog zavođenja. Katarsko vjerovanje je također tvrdilo da je opadanje duhovnih duša snažno povezano s izražavanjem seksualnosti, te da je zatvaranje u tijelo kazna za otvorenu seksualnost pale duše.

Svrha katarske religiozne prakse bila je iskupljenje za seksualni grijeh kako bi duša mogla izbjeći svoj tjelesni zatvor i vratiti se u duhovno područje.

Arijanstvo

Općenito se smatra oblikom unitarističke teologije jer naglašava jedinstvo Boga na račun koncepta Trojstva, doktrine kod koje su tri različite osobe ujedinjene u jednom božanstvu. Arijeva osnovna premisa bila je jedinstvenost Boga, koji postoji samo po sebi (njegovo postojanje ne zavisi ni od čega drugog) i nepromenljiv je, sličan koncept kao u Islamu; Nepostojeći Sin stoga ne može biti samopostojeći i nepromjenjivi Bog.

Budući da je božanstvo jedinstveno, ne može se dijeliti ili prenositi. Pošto je Božanstvo nepromjenljivo, promjenjivi Sin se stoga mora posmatrati kao stvorenje koje je iz ničega pozvano u postojanje i ima početak. Takođe, pošto je Sin konačan i iz drugačijeg poretka postojanja, Sin ne može imati direktno znanje o Ocu.