Prvo miješanje kultura i naroda u Bosni

U 4 stoljeću stare ere dolaze Kelti na Balkan i tu dolazi do miješanja između Ilirskih i tračanskih zemalja. Jedan dio Kelta nastavlja seobu preko Galije sve do Britanije, pleme Skordisci se trajno naseljava na našem prostoru i uvezuje sa ilirskim narodom Japodima koji pretežno žive u Bosni i Jadranskome primorju, ali i drugim plemenima, tako da dolazi do stvaranja neke vrste Ilirokelta ili Keltoilira koji egzistiraju u Bosni, Sandžaku, bosanskome primorju te dijelovima današnje Hrvatske i Srbije.

Od Kelta su Iliri naučili od pravljenja oružja, tehnike ratovanja, pravljenja oruđa pa do podizanja odbrambenih utvrda na gradinama, naseljima idr bedemima od kolja, opet druidi su ih poučili folozofiji, astronomiji i svojim tradicijama i religijama.

Veliki broj toponima na području Bošnjana je porijeklom iz keltskog jezika poput hidronoma: Lim koji nastaje od keltskog lyynllyym u značenju voda, piće, jezero; Bojana prema keltskoj boginji rijeka Boyne; Bregana kod Stoca; Drina rijeka koja se otima i penje, koja je puna brzaka; Sava boginja rijeka; Drava od složenice drawen u značenju ona rijeka tamo itd; toponima: Tutin od twtinn – čist grad, Kakanj od cacan, Glasinac od glasan,

Rudo od rhuddo – spržiti, sagorjeti, Derventa od derwen – hrastova šuma, Livno od liven, Trebinje od trebtrev – stanište, Tivat od tywydd (čita se tivad) u značenju pijesak, Budva od boddfa (bodva) – velika vlaga, plavljenje.

Poslije Kelta dolaze Goti koji se miješaju sa Ilirsko-Keltskom kulturom i u nju unose i monoteističku arijansku vjeru i pismo rune.

U izgradnji kulturnog identiteta Bošnjana znatan udio imaju Heleni i Rimljani, kao susjedne

razvijene civilizacije s kojima su njihovi preci iliro-kelto-goti nerijetko ratovali, ali i u mirnodopskim vremenima izgrađivali trgovačke i druge susjedske odnose u kojima je neminovno dolazilo do razmjene kulturnih dobara.

Iliri su trgovačku razmjenu sa Helenima imali još od 7. stoljeća prije nove ere. U zamjenu za srebro, pšenicu, kožu i druga dobra od njih su dobijali keramiku i oružje.

Ovo miješanje sa raznim kulturama a poslije i sa Helenima osnažilo je Ilire pa su Iliri počeli ubrzano da se edukuju, da jačaju pismenost stanovništva, prave jača savremenija oružja, oruđa, bolje, jače zgrade, kuće, utvrde, brodove da bi na kraju napravili i svoju prvu valutu kao plativo sredstvo.

Najsnažnije utjecaje Heleni su ostavili na ilirske primordijske narode Liburne, Dalmate i Japode, koji su iste dalje širili na plemena u unutrašnjosti. Upravo su ova tri naroda uspjela zaustaviti snažniju helenizaciju Ilira, ovladavajući njihovim kolonijama i miješajući se sa helenskim kolonizatorirna Korinćanirna, Parosinjanima i Sirakuzanima.

U predkršćanskom periodu proces romanizacije Ilira podrazumijevao je međuutjecaje ovihnaroda na razini razmjene mitoloških vjerovanja i božanstava. Tako će u Bosnu Rimljani donijeti kultove Jupitera, Neptuna, Libere, Dijane i dr., ali će i prihvatiti neka od ilirskih božanstava i ista sjediniti sa svojim. Najilustrativniji slučaj u tom pogledu jeste poistovjećivanje ilirskog Vidasusa i Jupitera i rađanje njihovog zajedničkog kulta proljetnog četvrtka, kao dana početka zabrane pranja bijelog rublja sve do kosidbe, jer će u protivnom Vidasus i Jupiter gromovima uništiti poljoprivredne kulture. Na sličan način su poistovjećena ilirska i rimska zenska božanstva Thana i Dijana.

Kulturnim i drugim vezama, najvjerovatnije u doba rimske kolonizacije, u zemlji Bošnjana javlja se i kult Mitre, perzijskog božanstva rata, i mitrijanska religija zasnovana na dualističkom shvatanju o vječnoj borbi Ahuru Mazda (božanstva dobra) i Arimana (božanstva zla), što će naći mjesta i u potonjim varijacijama Zajednice bosanskih kristjana.Svetilišta božanstva Mitre, ili Mitreji, pronađeni su na više lokaliteta u Bosni.

Jedna od najočuvanijih nalazi se u Jajcu sa mitraističkim ikonama iz 2. stoljeća nove ere na kojima je prikazan Mitra koji se bori sa razjarenim bikom. Bik je simbol svakog zla, zato ga treba žrtvovati za opće dobro čovječanstva. Mitra se stvorio iz pećine da bi se suprotstavio tom zlu. Kultu Mitra prilazili su posvećenici i pripadnici srednjih i nižih staleža, naročito vojnici nerimljani, sluge i robovi. lz kulta Mitra razvio se i paganski praznik Mitrovdan koga zvanična Ortodoksna crkva pripisuje Dimitriju Solunskom koji je živio u 4. vijeku. Svecem je proglašen jer je spasao Solun od nadolazećih neprijateljskih vojski. Pridodaju mu se i iscjeliteljske moći. Da je ovaj ortodoksni kult povezan sa paganskim mitroizmom svjedoči i vjerovanje da se na Mitrovdan trebaju oslobađati robovi i sluge.

Na prostoru Sandžaka, nedaleko od Novoga Pazara kod sela Hrvatska, pored postojanja antičkog rudnika, i danas je živ toponim koji označava ime zaseoka Berberište. Toponim je postojao i prije dalaska Osmanlija na ova područja, što navodi na postojanje indicija da vodi porijeklo od Berbera koje možemo povezati sa alorodijskim precima Baskima koji su naseljavali Balkan prije Indoevropljana. Mentalitetom, izgledom, fizionomijom i drugim pokazateljima današnji Bošnjaci Sandžaka nedvojbeno sliče Baskijcima, što bi moglo ukazivati na neku daleku rodbinsku vezu.

Posljednji veliki utjecaj na kulturni identitet Bošnjana prije formiranja vlastite države imali su Slaveni, koji sa Avarima prodiru na Balkan od 6. vijeka, zbog čega neki autori, naročito zapadni, govore o slavensko-avarskoj kulturi. Slaveni su u zemlji Bošnjana zatekli formiranu ilirsko-keltsko-gotsku civilizaciju razvijenu uslijed helenskih i rimskih utjecaja.

Slaveni su trajno ostali u Bosni. lzmiješali su se sa domaćim stanovništvom i u nekim sferama nadjačali, a u drugim prihvarili dijelove njihovog identiteta. Vjerovatno su, zahvaljujući velikoj masi pripadnika, uspjeli ovoj ilirsko­ keltsko-gotskoj masi nametnuti jezički identitet. Mada ne u cijelosti.

Slaveni su iz postojbine ponijeli tek 2.000 izvornih leksičkih jedinica i da su dijelekatski bili razuđeni, oni su leksičku nadogradnju imali kroz procese novih iskustava i razmjene sa narodima koje su susretali tokom migracionih procesa. U svim jezicima južnoslavenskog dijasistema leksička baza nastala je miješanjem jezika autohtonih naroda i slavenskih plemena, čiji je udio značajniji u pogledu gramatičkog sistema.

Slaveni su donijeli sa sobom kao i svi prije njih svoja paganska božanstava, pa uz Vladisava i Thanu isti status dobijaju slavenski Perun i Lada, u narodno vjerovanje ulaze i Volos, Svarog i druga slavenska paganska božanstva koja u većoj ili manjoj mjeri odgovaraju već postojećim.

Poseban je slučaj, obzirom na rasprostranjenost i prisutnost elemenata kulta i danas, Jarila – staroslavenskog božanstva proljeća, proljetne vegetacije i plodnosti iz koga nastaje i kult Jurjeva, odnosno Đurdevdana. Prema legendi, on je najmlađi Perunov sin u koga se zaljubljuje Marina, Perunova kćerka i njegova sestra, božanstvo smrti i kuge, vjenčaju se u vrijeme ljetne ravnodnevnice, ali Jarilo umire nakon žetve. Đurdevdan ili Jurjevo se i danas zadržao kao zvanični praznik oba dijela kršćanstva. Nominalno, on se veže za kult svetog Georgia, vojnika rimskoga imperatora Dioklecijana, koji je na prijelazu 3. i 4. stoljeća stradao kao mučenik u pogromu kršćana. Paganski rituali (uranak, kupanje djevica na izvorima, prskanje ukućana vodom sa jorgovana i slicno) obilježavanja Đurdevdana odaju da suštinski ovaj praznik potječe iz predkršćanskoga doba.

Još nekoliko duboko ukorijenjenih kultova vodi porijeklo iz predslavenske paganske tradicije. Njih uz određene modifikacije susrećemo i kod muslimana i kod kršćana. Najinteresantniji je Alidun ili Ilindan koji se obilježava 2. avgusta. Ovaj kult veže se za Iliju gromovnika, koji je jedno vrijeme spušten na zemlju i spoznao da je puna nepravde, pa sada sa neba rješava sporove među ljudima, bori se za pravdu i strašnim nevremenom i munjama, ili beskrajnom sušom kažnjava grješnike. Bošnjaci su kasnije ovaj kult preusmjerili na lik Alije Đerzeleza i prozvali ga Aliđun. Naročito na Pesteri, gdje je, prema legendi, Đerzelez savladao aždahu kojoj je narod morao svakodnevno žrtvovati po jednu djevojku da bi mogao uzimati pijaću vodu sa jezera.

Veoma rasprostranjen kod svih balkanskih naroda jeste i Petrovdan koji pada na mijenu zreloga ljeta i početka jeseni. Crkva ovaj paganski kult kasnije veže za apostole Petra i Pavla.

Također, današnja bošnjačko-muslimanska dovišta i okupljališta uglavnom vode porijeklo iz predislamskoga perioda, kao što su Lastavica kod Zenice, Ajvatovica kod Prušća, Djevojačka pećina u Brateljevićima kod Kladnja, Dobre Vode kod Foče, Divič kod Zvornika, Ključko dovište i sijaset drugih mjesta na kojima se od proljeća do jeseni okupljaju bosanski muslimani

i uz različite rituale i ceremonijale upućuju molbe Allahu dž.š. Većina ovih okupljališta vodi porijeklo iz paganske i tradicije Bošnjana te vrlo često, oblikom ibadeta, odudaraju od temeljnog učenja islama.

Za razliku od drugih krajeva Balkana, Slaveni nisu uspjeli suštinski ovladati zemljom Bošnjana, već su se, kao i svi narodi prije njih, utopili u masu starosjedilačkog naroda. Argumenata za to ima više, ali navest ćemo samo Lebcelterovo zapažanje o fizionomiji Slavena i njihovoj komponenti na Balkanu. Slaveni su općenito imali plav ten i izrazito svijetle i plave oči. Kako piše Ćorović, prema Lebcelterovim istraživanjima, u Srbiji i Hrvatskoj preovlađuju svijetle oči, dok u Bosni, Sandžaku i Dalmaciji sa preko 60% tamnije, što odgovara ilirskome opisu.