Objašnjenje pojma “kralj srbljem”

Vjerovatno najgnusnija laž koju možemo čuti od ljudi koji, falsificirajući historijske činjenice, uporno žele prikazati Bosnu kao srpsku zemlju a njene stanovnike kao Srbe jeste tvrdnja da bosanski vladari svoj narod i sebe nazivaju Srbima zato što u svojoj kraljevskoj titulu sebe navode, između ostalog, i kao kraljeve “Srbljem” (Sr’’bljem’’).

Dakle, logika kojom se srpski iluzionisiti služe jeste da su Srbi, eto, jedina etnička odrednica, a da se nakon njih navode zemlje u kojima oni žive.

Na ovu temu je pisano na različitim mjestima na Forumu, međutim, nijedna tema nije direktno posvećena ovom pitanju, pa ćemo ga ovog puta analizirati do najsitnijih detalja, služeći se već poznatim dokazima i uvodeći nove. Slična tema je već započeta, ali se prevashodno tiče mjesta Tvrtkovog krunisanja. Zato je potrebno na jedno mjesto skupiti sve argumente koji obaraju argument na već zasnovanoj logici.

U svojoj svečanoj povelji iz 1378. godine Tvrtko I nas obavještava da ide u srpsku zemlju kako bi naslijedio prijestol svojih praroditelja, gospode srpske. Dakle, Tvrtko jasno razlikuje Bosnu i srpsku zemlju i navodi ih kao DVA različita teritorija kojima vlada.

"i spodobi me (Hrist) sugubim vincem, jako oboja vladičastvija ispravlati mi, prvi je ot isprva vo bogodarovan nei nam zemli Bosni, po tom že gospodu mojemu Bogu spodoblšu me naslidovati pristol moih priroditel, gospode srbske, za nje bo ti bihu moi priroditelije vo zemlinim carstvi carstvovaše, i na nebesnoe carstvo priselili se: mene že videšu zemljo piroditeli moih po nih ostavlašu i ne imušu svojego pastira, i idoh vo srbskujo zemljo, želaje i hote ukripiti pristol roditel moih, i tamo šadošu mi vinčani bih Bogom darovanim mi vincem na kraljevstvo priroditel moih, jako biti mi o Hriste Isuse blagovirnomu i Bogom postavljenomu Stefanu, kralju Srbljem i Bosni i Pomorijo i Zapadnim stranam, i po tom načeh sa Bogom kraljevati i praviti pristol srbskije zemlje…"

Dio gore navedenog teksta je ekscerpiran iz Tvrtkove već pomenute povelje čiji dio predstavljamo u originalu:

Teskt koji je istaknut nam najbolji način govori o čemu se, zapravo, radi. Tvrtko ističe dva vladičastvija kojima će vladati nakon što preuzme srpsku krunu (u srpskoj zemlji): prvo je zemlja Bosna, a drugo je srpska zemlja. Tvrtko je prvo okrunjen krunom bogodarovane mu zemlje Bosne, a onda je otišao u srpskuju zemlju da naslijedi prijestol praroditelja gospode srpske – a upravo srpska zemlja predstavljo to drugo vladičastvije, tj. drugu zemlju kojom on vlada.

Naravno, Tvrtko je preko bake Jelisavete (koja je iz roda Nemanjića – vladajuće dinastije u Srbiji u srednjem vijeku) krvno povezan sa srpskim vladarima i upravo na osnovu te krvne veze on i preuzima srpsku krunu i nasljeđuje srpski prijesto koji je u to vrijeme, tačnije od 1371. godine upražnjen nakon smrti Stefana Uroša V (poznatog kao Uroša Nejakog), a upravo Tvrtko pretendira na Krunu koju će, ispostavit će se na kraju, i preuzeti.

Nakon što je preuzeo titulu kralja Srbljem, Tvrtko nam kaže da je načeo kraljevati i praviti prijestol srpske zemlje. Ove njegove riječi nam govore da se odrednica Srbljem koja se upravo tada po prvi put javlja u titulama bosanskih vladara odnosi na srpsku zemlju koju je Tvrtko pripojio svojoj matičnoj zemlji Bosni (bogodarovana zemlja Bosna – kako se kaže u jednom dijelu Povelje).

Da se gospoda srpska odnosi na vladare srpske države pokazuje i dio Povelje u kojem Tvrtko kaže sljedeće:

"I upomenuše Kraljevstvu mi o svojih zakoneh i uvjeteh i poveljeh, koje su imali s praroditelji Kraljevstva mi, z gospodom bosanskom"

Na još jednom mjestu se o ovome govori:

"i sizi vlastele ushotiše potvrditi u kraljevstva mi svoje zakone i uvite, koje su imali s praroditeli i roditeli kraljevstva mi z gospodom bosanskom i sa gospodinom banom Stjepanom…"

Ovaj dio povelje koji je markiran žutom bojom nam potvrđuje da, osim gospode srpske, Tvrtko u svojoj lozi prije svega ima gospodu bosansku.

Treća oblast kojom Tvrtko vlada jeste Primorje i Tvrtko kaže kako mu je, u tom smislu, u susret izašao slavni i dobronaročiti grad Dubrovnik.

Da je zaista riječ o naslijeđivanju titule kralj Srbljem od srpskih vladara (čija je loza izumrla smrću Uroša V.), vidi se i po činjenici da će Dubrovčani plaćati srpski dohodak Bosanskoj državi koji su RANIJE plaćali gospodi srpskoj, tj. Srbiji.

"… da daju kraljevstvu mi dohodak srbski po zakonu, koji su davali gospodi srpskoj, takožde da daju kraljevstvu mi o vsakom prihodeštem dmitrove dvije tisušti perpera ovimzi uvitom i zakonom i načinom, do kole drži i gospoduje kraljevstvi mi zemljama primorskim…"

I iz ovoga vidimo da se odrednica srpski, nezavisno od konteksta, odnosi na “srpsku zemlju” i srpsku državu. Tvrtko zahtijeva od Dubrovčana da mu plaćaju srpski dohodak koji su davali gospodi srpskoj. Znamo, naravno, da Dubrovčani nisu plaćali nikakav porez prije 1377. bosanskim vladarima, nego jedino i isključivo srpskim vladarima od kojih je Tvrtko naslijedio krunu i prijestol.

Dakle, NAKON što je naslijedio bosansku i srpsku krunu, Tvrtko je zavladao i Primorjem, za što će mu Dubrovnik plaćati porez.

U istoj ispravi nas Tvrtko obavještava o dvijema stranama svoga porijekla – ovoga puta i definitivno.

"…da budete megju kraljevstvom mi i megju gradomm Dubrovnikom i togo vlastelimi virna i vsesrdačna ljubav, kako je si imali s nima priroditelje i roditelje kraljevstva mi gospoda srpska i bosanska."

Dio koji nam o ovom govori je skeniran:

Dakle, u pitanju su DVIJE gospode i DVA naroda od kojih Tvrtko vodi porijeklo. Jedna strana njegovog porijekla jeste bosanska, a druga je srpska, te je jasno da su u pitanju dvije različite loze. Gospoda bosanska su naravno Bošnjani a gospoda srpska su Srbi. Gospoda bosanska su Kotromanići a gospoda srpska su Nemanjići.

Ako su Kotromanići i bosanski narod srpski, zašto bi Tvrtko onda zasebno navodio dvije različite gospode? Da je bosanska gospoda kojim slučajem dio srpske gospode i srpskog etničkog korpusa, onda se ne bi ni spominjala ravnopravno sa srpskom gospodom ako je već, prema srpskim konstrukcijama, ona dio iste.

Na samom kraju Povelje, Tvrtko kaže da sljedeće:

"Stefan Tvrtko v Hrista boga kral Srbljem i Bosni i Primorju."

Jasno se vidi da Tvrtko razdvaja Srblje (što je sinonim za “srpsku zemlju” o kojoj smo ranije govorili), zatim Bosnu i Primorje KAO TRI ODVOJENE CJELINE KOJIMA ON VLADA..

Srpska zemlja koja se spominje u Tvrtkovoj Povelji jeste Raška, što potvrđuju drugi izvori.

Ovo je, dakle, bila analiza prvorazredne autobiografske bilješke kralja Tvrtka koja se tiče pitanja kojeg obrađujemo u ovoj temi. Prvorazredni izvor je obrađen, a isti se može u cjelosti pročitati na Forumu u folderu “Povelje u srednjovjekovnoj Bosni”.

Sljedeća Tvrtkova povelja koju treba istaći jeste ona iz 1387. godine kada kaže sljedeće:

"Stefana Tvrtka, milostiju božiom kralja bosanskoga i srpskoga"

Ovom prilikom, Tvrtko je modificirao titulu i sebe predstavio kao kralja bosanskoga i srpskoga. Dakle, jasno navodi da vlada bosanskim i srpskim zemljama kao različitim cjelinama. Ovakva tvrdnja pogotovo postaje vjerodostojna ako se pogleda jedna od varijacija Dušanove carske titule:

"Stefan v Hrista boga vernicar grčki i kralj vse srbskie zemli i pomorskie…"

Kada Dušan kaže da je, između ostalog, i car grčki ne znači da je on Grk po etničkoj pripadnosti, nego znači da on vlada grčkim zemljama i da nosi grčku carsku titulu.

Istom analogijom možemo zaključiti da i Tvrtko vlada, između ostalih, i srpskim zemljama.

U Povelji gradu Šibeniku, koju je izdao na latinskom jeziku, kralj Tvrtko se titulira kraljem Raške, Bosne, Primorja itd., iz čega se jasno vidi da je etnička odrednica Srbljem (Srbi) izbačena iz titule a na njeno mjesto je došao toponim Raška – što nam govori da Srbi koji se spominju u titulama bosanskih kraljeva i označavaju upravo zemlju Rašku u kojoj oni žive.

Dio Povelje, koji o tome govori, jeste na samom početku iste (cijela Povelja se može također u cjelosti pogledati na Forumu, uz detaljnu analizu):

"Nos Stephanus Tvertcho dei gracia Rascie, Bossne Maritimeque etc. rex…"

U latinskom izdanju imamo sljedeću formulaciju: “kralj Raške, Bosne i Primorja”.

U domaćem izdanju titula je formulisana na sljedeći način: “kralj Srbljem, Bosni i Primorju”.

Dakle, i više je nego očigledno da je etnička odrednica Srbi (Srbljem) sinonim za zemlju u kojoj oni žive.

Kada su u pitanju titule dva posljednja bosanska kralja, Tomaša Kotromanića i Stjepana Tomaševića Kotromanića, imamo jednu veoma zanimljivu situaciju, koja nas također rješava na silu nametnute dileme od strane srpskih historičara. Naime, kod dva pomenuta kralja, umjesto Srba, imamo spomen Raške i Srbije kako zemalja, a zatim, umjesto Bosne, imamo spomen Bošnjaka (Bosnensium) kao naroda koji živi u Bosni.

"Nos Stephanus Thomas Dei gratia Rascie, Serviae, Bosnensium sive Illyricorum, Primordiae, Dalmatiae et Croatiae rex."

Izvor koji je korišten jeste knjiga Relje Novakovića – Gde se nalazila Srbija od VII do XII veka.

Već smo rekli – ovog puta JEDINA etnička odrednica jesu Bošnjaci (odnosno Bošnjani – što je srednjovjekovni naziv; baš kao i Srblje za Srbe), a umjesto Srba, također na prvom mjestu, imamo spomen Raške i Srbije – zemalja u kojima Srbi žive.

Dakle, Bošnjaci žive u Bosni a u Raškoj i Srbiji Srbi – što je očigledno na osnovu ovog izvora.

Dakle, kada se već mijenjao toponim Bosna iz titule a uvodila etnička odrednica, onda bi se upotrijebio naziv Srbi (Serblorum) da je, kojim slučajem, Bosna naseljena Srbima, no to, kao što vidimo, nije slučaj.

Da je etnička odrednica Srbljem koja se javlja u kraljevskim titulama sinonim za zemlju na kojoj žive, najbolje će nam potvrditi i kraljevske i carske titule srednjovjekovnih srpskih vladara.

Prvi srpski car – ujedno i samoproglašeni car – je sebe titulirao na sljedeći način:

"Stefan v Hrista boga blagoverni car i samodržac Srblem i Grkom, Pomorju i Zapadnoj Strani."

U svojoj Povelji iz 25. aprila 1357. godine, car Dušan kaže sljedeće:

"… i postavi me gospodina vsemu stežaniju otačastva mojego, reku že zemli srbskoj i grčkoj, Pomorju i Zapadnim stranam…"

Iz ova dva primjera vidimo u čemu je poenta. Prvi put Dušan kaže da je car Srba i Grka, Pomorja i Zapadnih strana, a drugi put da je gospodin zemlji srpskoj i grčkoj, Pomorju i Zapadnih strana. Vidimo da je etnička odrednica Srbljem zamijenjena geografskom odrednicom zemlji srbskoj, a Grkom zemlji grčkoj.Iz ovoga definitivno možemo zaključiti da je spomen naroda u titulu sinonim i za zemlju na kojoj žive.

Kod kralja Vukašina imamo sljedeću formulaciju:

"… i postavi me gospodina zemli srbskoj i Grkom i zapadnim stranam…"

Ovog puta jedina etnička odrednica jesu Grci (Grkom), a umjesto Srba imamo zemlju srpsku. Da li na osnovu ovoga treba da se zaključi da u njegovoj državi žive isključivo Grci, jer su jedina etnička odrednica u tituli? Dakako da ne, a već smo obrazložili zašto takvi argumenti ne stoje.

Dakle, da su kojim slučajem Srbi u srednjem vijeku naseljavali Bosnu, onda ni kralj Tvrtko a ni njegovi nasljednici ne bi posebno navodili i Srbe i Bosnu istovremeno u tituli!

Kada bosanski vladar kaže da je vladar “Srbljem i Bosni i Primorju”, kaže zapravo da je vladar tri različite cjeline. Već smo obrazložili da je odrednica Srbljem sinonim za srpsku zemlju.

1348. godine imamo sljedeću carsku formulaciju:

"… car vsim Srbljem i Grkom i Zapadnoj strani…"

Sljedeća varijanta titule kod cara Dušana koju treba istaći jeste sljedeća:

"Mi Stefan Dušan, milostiju božijoj car vsih srbskih i pomorskih i grečeskih zemlah…"

Prvi put ističe da je car svih Srba, a sljedeći put da je car svih srpskih zemalja. I više je nego očigledno da je riječ o sinonimima i nije uopće važno koja se varijanta javlja u tituli. Ono što svakako treba podvući jeste činjenica da se ovaj srpski vladar titulira kao car svih Srba, što nam govori da izvan njegove države nema Srba, ili ih ima u toliko zanemarivom broju da se i ne spominju. Naravno, za poznavaoca srednjovjekovne srpske historije nije novost da Dušan NIJE vladao Bosnom i da, prema tome, nestaje mogućnost da su naseljavali Bosnu. Da su je naseljavali, onda Dušan ne bi bio car svih Srba.

Srpske titule se već mogu pronaći na temi koja je odavno postavljena, no bit će još priče i o njima.

Za kraj ćemo istaći i Povelju Stjepana Tomaševića iz 1461. godine:

"Sluga božji ja gospodin kralj Tomašević, milostju božiom kralj Bosni i Primorju i srbskoj zemlji…"

Vidimo, dakle, da je odrednica Srbljem zamijenjena toponimom srpska zemlja. Sve je jasno – ono što možda još treba naglasiti jeste činjenica da su Bosna i srpska zemlja dvije različite zemlje.

Izvor: bosnaonline.org / forum