KRUNA UGARSKE KRALJICE ELIZABETE KĆERKE BOSANSKOG BANA STJEPANA II

Bosanski ban Stjepan II je iz tri poznata braka imao više potomaka, ali su ga, koliko znamo, nadživjele samo tri kćerke, po svoj prilici rođene u posljednjem braku s Elizabetom Kujavskom. Sve tri djevojke su ostvarile veoma prestižne bračne veze s nekim od najuglednijih vladarskih i vlasteoskih porodica Istočne i Centralne Evrope.

(Riznica crkve Sv. Marije, Zadar).

Najstarija banova kćerka Elizabeta rođena je vjerovatno oko 1335. godine. Uporedo sa rastom moći njenog oca rasle su i potencijalne veze koje je mogla sklopiti s uglednim vladarima u susjedstvu. Prema nekim kasnijim informacijama, za njenu ruku se zanimao i srpski car Dušan koji ju je htio udati za svog sina Uroša. To je bilo posebno važno jer je uz Elizabetu išao i bogati miraz Humske zemlje, koji je bio kamen spoticanja u odnosima između Bosne i Srbije tih godina. Međutim, daleko više sreće u tom smislu imao je ugarski kralj Ludovik.

Benediktinski pisac Mauro Orbini u svojoj knjizi objavljenoj početkom 17. stoljeća navodi da je Ludovikova majka Elizabeta došla po djevojku u Usoru, gdje je nakon dužih pregovora ban konačno dopustio da njegova petnaestogodišnja kćerka krene na ugarski dvor. Tri godine kasnije, 20. juna 1353, ona je u Budimu stupila u brak s kraljem Ludovikom. Poljski ljetopisac Jan Dlugosz je zabilježio da je Elizabeta, kćerka Stjepana “kralja Bosne kojeg zovu Hisupusban”, bila elegantna te da je za sklapanje braka bila potrebna papinska dozvola pošto su supružnici istovremeno bili i srodnici. Papa je vezu dopustio, iako su Ludovik i Elizabeta imali zajedničkog pretka u ugarskom kralju Stjepanu V.

Ban Stjepan II je kao miraz za kćerku ugarskom kralju prepustio Humsku zemlju. Iako se može činiti da je platio previsoku cijenu za ostvareni društveni ugled što ga je nosilo vjenčanje njegove kćerke sa ugarskim vladarom, nad mirazom je, ipak, vlasništvo zadržala žena i njena porodica, pa su se poslije Ludovikove smrti u septembru 1382. godine svi dati posjedi bez ikakvih sukoba ili prigovora uredno vratili pod bosansku vlast. Brak Ludovika i Elizabete je po svoj prilici bio veoma skladan, ali nije donio željno očekivane muške nasljednike jer je Elizabeta u nešto manje od trideset godina braka kralju rodila samo tri kćerke. Najstarija, Katarina, rođena je 1370, godinu dana kasnije rodila se Marija, i naposljetku Jadviga 1373. ili 1374. godine.

Dok je Katarina umrla u osmoj godini starosti, mlađe sestre su imale značajniju ulogu u političkim dešavanjima. Francuski vitez Geoffroi de la Tour Landry navodi da je kraljica Elizabeta svojim kćerkama napisala traktat o primjerenom ponašanju, koji je, nažalost, u međuvremenu izgubljen.

Ludovik I Veliki je umro 11. septembra 1382. godine, a sedam dana kasnije za novog vladara Ugarske krunisana je njegova trinaestogodišnja kćerka Marija, unuka bana Stjepana II. Pošto još nije bila punoljetna, u Marijino ime kraljevstvom je vladala njena majka.