KARTA BOSANSKOG TERITORIJA IZ 7 STOLJEĆA PRIJE NOVE ERE
Teritorija Bosne označena je natpisom “Bosnische” i zahvata geografsko područje od jadranskog mora pa do dijelova današnjih država Bosne, Hrvatske, Srbije, kao i dijelove teritorije Crne Gore. Ovo je jedna od onih do sada nepoznatih historijskih karti koja potvrđuje aktivni život na tlu Bosne preko 2.700 godina ili 27 stoljeća i koja, ujedno, još jednom potvrđuje istraženo i dokazano prisustvo GLASINAĆKE KULTURE bronzanog i željeznog doba, koje je obilježeno i nizom specifičnih karakteristika.
Zahvaljujući arheološkim istraživanjima, istočno od Sarajeva, kao i na prostoru između SOKOCA, ROGATICE i VIŠEGRADA, dokazano je da je na tlu GLASINCA u predhistorijsko doba postojala civilizacija čije se višestoljetno postojanje završava oko 300.godine P.N.E. Nosilac te civilizacije bilo je veliko Ilirsko pleme Autarijati. Autarijati su predstavljali najmoćniji i najbrojniji Ilirski narod u periodu koji je predstavljao prekretnicu u povijesnom razvoju čitavog Balkanskog poluotoka (6-4. stoljeće P.N.E.). Njihovo prisustvo na zapadnom i centralnom Balkanu osvjedočeno je nizom podataka, filološkim reliktima i obiljem do sada pronađene materijalne građe.
ŽELJEZNO DOBA
Nakon stabilizacije prilika, prelaskom u starije željezno doba započinje i nagli narodnosni, kulturni i politički razvitak autarijatskih zajednica. Taj proces je rezultirao i usložnjavanjem društveno-političke strukture Autarijatskih zajednica i prerastanjem rodovsko-plemenske organizacije u prve začetke teritorijalno omeđenih kneževina od kraja 8.ST.P.N.E. na tlu tadašnje Bosne.
Zbog postojanja velikog broja gradina i gromila zna se da je u doba Ilira Glasinac bio gusto naseljen. Istraživači navode kako je broj stanovnika prije 2.300 godina bio približno jednak broju stanovnika iz sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. O bogatstvu Autarijata dovoljno govori činjenica da su oni, po vrstama i količini, imali mnogo više metalnog oružja, oruđa i nakita nego Glasinački seljak u devetnaestom stoljeću.
Kraj 7. i prva polovina 6. stoljeća vrhunac su kulturnog i političkog razvoja naroda na Glasinačkoj visoravni. Najveći broj grobnih mjesta je iz tog vremena, a javlja se i više “Kneževskih” nekropola sa bogatim prilozima u oružju i nakitu različitih oblika, konjskoj opremi, keramici te bronzanom posuđu.
Najpoznatija je Arareva kneževska Gromila sa izuzetnim prilozima: Korintski šljem, nakit i glavarske insignije i oružje koje nosi sluga sahranjen istoj humci. Ovo je doba kada se bronza, pored svoje primarne upotrebe za izradu nakita, upotrebljava još i u izradi metalnih dijelova odjeće, konjske orme, te sitnog oruđa i pribora svakodnevne upotrebe.
Izostaje upotreba željeza u izradi nakita, ali se zato ono upotrebljava za proizvodnju ofanzivnog oružja (koplja, mačevi, bojne sjekire i noževi) i djelimično za izradu oruđa (sjekire i noževi).
U jugozapadnoj Srbiji i sjevernoj Crnoj Gori otkriveno je više nekropola koje po načinu sahranjivanja i grobnim prilozima u potpunosti odgovaraju oblicima materijalne kulture na Glasinačkoj visoravni, te se pripisuju Glasinačkom kulturnom kompleksu. Posebno se ističe velika kneževska humka u Novom Pazaru
u kojoj je osim tipičnih Glasinačkih jednopetljastih bronzanih lučnih fibula, nađeno mnoštvo nakita od zlata i srebra, što govori o postojanju lokalnih zlatarskih radionica. Najbolji primjer višestoljetne produkcije metalnih proizvoda i keramike karakterističnog tipskog kontinuiranog razvitka nalazi se na predmetima izrađenim od metalnog lima koji kao završni tip svoje evolucije imaju luksuzne zlatne i srebrene pojaseve “Mramoračkog tipa”.
Upravo u tim Novo Pazarskim radionicama stvoren je tip “Mramoračkog nakita”. Gospodarstvo stanovnika tadašnje Bosne bilo je zasnivano na stočarstvu,
metalurgiji, zanatstvu i trgovini kao primarnim granama. Glasinačka kultura nestaje dolaskom Kelta, koji prodiru u Bosnu tokom 4. stoljeća prije
nove ere. Sa dolaskom Kelta izvršena je Glasincu prva poznata smjena stanovništva na ovom prostoru.
Preuzeto iz knjige “Drevna Bosna”.
Natpisi su starog Duch jezika, staronjemačkog – mada se danas ova dva jezika, Duch i Deutsch, dobro razlikuju radi pretrpljene modernizacije Njemačkog jezika.
Teritorija Bosne označena je natpisom “BOSNISCHE” i zahvata geografsko područje od Jadranskog mora pa do u dubinu kopna dijelova današnjih drzava Bosne, Hrvatske, Srbije i dijelove teritorije Crne gore. Ako ovu kartu usporedimo sa kartom lokacija otkrivenih stećaka, one se potpuno podudaraju. Još je nešto veoma interesantno. U susjedstvu se pojavljuju natpisi Illyici, Hallstatty, Kullur.
U vrijeme kad povampirene snage, kako vanjskog neprijatelja tako i unutrašnjih izdajnika, nastoje da realizuju, na lažima strpljivo ispredanu, historiju Bosne zapjenjenih mučkova raznoraznih akademskih znanja, a posebno uljuljkanih lažohistoričara, u lice im bacamo ovaj dokument. Dokaz i izazov.
Kartu koja dokazuje da Bosna živi preko 2700 godina ili 27 vjekova. Pileći mozgovi skloni prepisivačinama domaćih zadataka i izvrtanjima napisanih nagađanja prema ćeifu naručioca, kitili su se oreolima znanstvenika ili neprikosnovenih akademskih veličina. Ogledalo istine pokazuje i dokazuje njihov karakter i suštinu.
Ko je rođen, živio i živi na Bosanskom tlu? Doseljenici, varvari, lažovi, krivotvorci, krivokletnici – ili Bosanski narod! Iako genetika dokazuje da se Bosanski čovjek razlikuje od izmišljenih nadrinaroda, laži i zataškavanja imaju za cilj sakriti istinu. Bez obzira čime se laz služila, ona je nemoćna pred istinom.
Bosna, geografski smještena kao raskrsnica puteva ali poprište borbe različitih kultura, ideologija, vjera, ekonomskih i vojnih sila, kroz svoju dugu historiju paljena, pljačkana, osvajana ali nikad porobljena, pretrpila je ogromne i neprocjenjive materijalne, kulturne i historijske štete. Iz nje su nosili historijsku i kulturnu baštinu šakom i kapom, osvajači, prijatelji i komšije. Iza sebe su ostavljali krvavu zemlju, pustoš i laž.
Upravo na tim lažima, vjekovima je pisana historijska priča, prema željama i apetitima naručilaca. a kako to vjernici kažu da zadovolje svoju dušu, “Bog je bio uvijek na strani istine i pravde”, tako su i dokazi o Bosni strpljivo poput stećaka čekali svoje vrijeme istine.
Istina o Bosni tek se počinje obznanjivati. Fascinantna i neprikosnovena. Počev od revolucionarnog otkrića Bosanskih piramida do obznanjivanja karte o postojanju “termina i teritorije” Bosne. Ono što je posebno interesantno, ova karta objavljena je u zemlji koja se nije pokazala baš kao veliki prijatelj Bosne i Bosanaca, ali je nemoćna da prikrije istinu kako zbog same sebe, tako i zbog drugih oko sebe.