Ilirske Mitologije!!!

Temelj svoje kulture Bošnjani su naslijedili od svojih predaka Ilira. Od njih su naslijedili dvije, možda, najznačajnije karakterne odlike: borbenost i radinost.

Dok su se evropske države i narodi natjecali koga će osvojiti i nadvladati zbog tog što je drugačiji vjerom, tradicijom ili čisto zbog prirodnih bogatstava zemlje Bošnjani su prihvaćali druge i drugačije. Bošnjani su prihvaćali vrijednosti svačije ali su zauzvrat drugima nudili svoja dostignuća.

Bošnjani su direktni nasljednici Ilira i kao takvi imali su bogatu historiju kako prije Rima i rimljana tako i za vrijeme Rima i rimljana gdje su u samom rimskom carstvu dobijali najviše položaje.

U literaturi se navodi 26 rimskih imperatora Ilirskog porijekla počev od Trajana Decija 249. godine, preko Dioklecijana iz 3 vijeka, pa sve do Julija Nepota iz 5. vijeka. Svoje položaje su dobili zahvaljujući svojim vještinama u borbama na bojištima, mudrošću i ostalim osobinama.

Iliri su bili toliko napredni da su izumili svoja vlastita oružja kako bi imali određene prednosti na ratištima, mi ćemo nabrojati neke od njih ovdje

kratki mač “sika” i dugačko gvozdeno koplje “siguna”, sjekira, luk, strijela, štit, oklop, natkoljenice i šljem.

Iliri su se bavili zemljoradnjom, stočarstvom, lovom i ribolovom, rudarstvom, travarstvom, metalurgijom i raznim vrstama zanata.

Pravili su svoja posuđa, oružja oruđa, proizvodili vino itd.

Iliri su imali mnoga božanstva i urokljive oči smatrali su jednim od najstrašnijih demona.

Njihova mitologija je dosta slična grčkom vjerovanju a počinje ovako: “Praotac svih Ilira koji se rodio iz braka Feničanina Kadma i Enhelejke Harmonije. Harmonija je rodila sina Iluriosa koga je po rođenju obgrlila hetitska zmija i prenijela mu svoju magičnu snagu.

Odatle svi ilirski narodi posebno njeguju kult zmije.

Ilirsko vrhovno božanstvo bio je Vidasus ili Maglaenus, Božanstvo šuma i prirode. Spominje se i pod imenom Grabavois, u romanskim izvorima prepoznat kao Silvan. Rimljani su ga statusno izjednačavali sa Panom, skrbnikom šuma, stada, prirode i lovaca. Prikazivan je u obliku pola čovjeka pola jarca.

Thana ili Tana bila je žensko božanstvo šume i lova, pa se često nazivala i Šumskom majkom. Zajedno, Vidasus i Thana bili su božanstvo plodnosti. Bind ili Bindus bio je božanstvo izvora i vode. Ovo božanstvo bilo je rasprostranjeno u Bosanskoj Krajini i Liki. Na osnovu mnogobrojnih artefakata kulta ovog božanstva u okolici Bihaća, znanstvenici smatraju da je ovaj grad dobio ime po njemu.

Vjerovali su i u strašnog nebeskog zmaja koji prilikom pomračine proždere Mjesec i Sunce nagovještavajuci Smak svijeta.

Na koncu, Iliri su razvili i vjerovanje u gorske vile, koje su predstavljane u obliku nimfi okupljenih u kolu oko Vidasusa.

Kultovi zmije i zmaja do danas su se održali kod Bošnjaka. Naročito je razvijen kult zmije čuvarkuće, koja boravi negdje u kući, najčešće u stepeništu i rijetko se pojavljuje. Kada se pojavi predstavlja neki znak ukućanima i nipošto sene smije ubiti. Pagansko vjerovanje je podrazumijevalo da se u takvoj zmiji reinkarnirala duša nekog od predaka, zaštitnika porodice.

Od zmije nastaju zmajevi i aždahe. Zmija postaje zmaj kada napuni četrdeset godina života, a aždaha ako preživi jedan vijek. Aždahe su nosile vremenske nepogode, najčešće gradove, oluje i nevrijeme. Zmaj se borio sa njima i rastjeravao nepovoljne atmosferske pojave. On je predstavljao dobroga demona. Vjerovalo se da je zmaj polumorno biće, polu čovjek polu životinja. Živjeli su u planinama pored izvora pijaće vode i u šupljim bukvama.

Takva mjesta su i danas zadržala nazive zmajevac, kao recimo u Sarajevu. Zmaj je imao osobine uzimanja ljudskog oblika. Zaljubljivao se u žene i nerijetko ih otimao. U takvoj zajednici mogla su se izroditi i djeca. Djeca iz braka zmaja i žene bila su isključivo muškog spola, izuzetno snažna, nepobjediva, mudra i odlikovala se nekim natprirodnim osobinama.

Njegovim epitetom narod je ovjekovječavao svoje miljenike, poput Husein-kapetana Gradaščevića – Zmaja od Bosne.

U centralnim dijelovima Bosne ostala su predavanja o Vilama sve do iza 2000-te. Nešto malo se pričalo i o zmajevima, zmiji čuvarkući, divovima idr.