Dobrodošli u zemlju “Bono Hominija”

Nekada davno gdje mi sada živimo živjeli su bolji ljudi. Svi su ih zvali dobrim ljudima, Rimljani su ih zvali Bono Homini. U mojoj zemlji ih i dalje zovemo “dobri ljudi”. Nekada smo imali odlične odnose između nas, ljudi i bolje razumijevanje svijeta koji nas okružuje.

To znanje smo prenosili samo usmeno, kroz žive riječi. Da bismo to podelili morali smo da se sretnemo licem u lice…

Ovo je i danas, jedini način da to podijelimo i osjetimo o čemu pričamo. Vidimo se, osjetimo i podijelimo vlastito iskustvo o životu koji se nalazi u nama. To je vrlo jednostavno znanje o tome gdje da skrenemo pažnju i osjetimo koliko smo moćni i nevjerovatni.

U historiji ovog materijalnog svijeta nikada nismo gradili hramove vidljive očima. U materijalnom svijetu vidljivi hramovi mogu se lahko uništiti ili zloupotrijebiti. Prema našim saznanjima, jedino sigurno mjesto na ovom svijetu je naše srce. Dakle, u našem životu jedini hram koji moramo da izgradimo je onaj u našem srcu.

Ne vjeruj mi, vjeruj samo svom srcu. Tvoje srce zna.

Postoje neke priče koje mogu da vam ispričam o historiji mog naroda, a to je i historija vašeg naroda. Također o bosanskoj heraldici i zašto je naš bosanski kralj od tog vremena mijenjao ilirske znakove na našoj zastavi u ljiljane…

Preuzeto sa damirnadivanu.