BOSANSKA MORNARICA

Da bi Bosna privredno bila što neovisnija, odnosno da bi se suzbio pomorski monopol Dubrovnika, Denove i Venecije, Tvrtko je odlučio da sagradi vlastite luke i flotu. Na dijelu bosanskog primorja između Dubrovnika i Kotorskog zaljeva odabrana je najpovoljnija tačka ispred ulaza u Kotorski zaljev. Tu je sagradio velelijepi grad nazvan “Novi” (danasnji Herceg-Novi) s izvrsnom lukom, trgom soli i drugim lučkim sadržajima.

Tvrtko, medutim, nije stao na tome. Podigao je još jednu luku, ali u dubini zemlje, na Neretvi. Bio je to Brštanik kod današnjeg Opuzena. Tu je podignuto i brodogradilište, pa je s onim u Kotoru počelo raditi punom parom na izgradnji bosanske flote.

Kako se, naime, u sastavu bosanske države nalazila i obala od Kotara (bez Dubrovnika) do Zrmanja poviš Zadra, te najveći dalmatinski otoci, bilo je neophodno da Bosna ima vlastitu flotu. Ona je potrebna i za potrebe trgovine i ratne operacije. Dio flauta kupljena je u Veneciji, a za admirala je postavljen iskusni Mlečanin Nikola Basej. Tako je Bosna uspostavila vlastitu flotu čime je postala i pomorska sila. Od sada su se na Jadranu sve češće susretali brodovi na kojima se vihorila bosanska zastava sa ljiljanima.

U Tvrtkovo doba Bosnu je zadesilo i nekoliko nesreća. 14. novembra 1366. Godine buknuo je strahovit požar, koji se dugo vremena nije mogao ugasiti pa se proširio na cijelu Bosnu. Suvremenici su zapisali da su u njemu izgorjele gotovo sve bosanske šume.

Dvadeset godina kasnije desio se još jedan krupan događaj koji se od tada sve češće ponavljao, što je bilo sudbonosno za Bosnu. Godine 1386. u Bosnu su prvi put provalili Turci. Iz Albanije su se probili sve do doline Neretve, ali su bili odbačeni. Dvije godine kasnije upali su s mnogo većim snagama. Bosanska vojska ih je ovaj put dočekala kod Bileće. Predvođena junačnim vojvodom Vlatkom Vukovićem, potpuno je uništila neprijatelja. Od nekoliko hiljada boraca spasio se samo voda Sain s manjim odredom. Međutim, sukobi izmedu Bosne i Turske nisu se na ovom završili.

BOSANCI BRANE KOSOVO S obzirom na silu i moć koju je Bosna u ovo doba uživala, bez nje nije mogao proći najkrupniji događaj koji se vezuje za srpsku istoriju, a to je kosovski boj. Tvrtko je u njemu morao sudjelovati iz više razloga. Prvo, Lazar ga je pozvao da mu pruzi “bratsku” pomoć. Drugo, Tvrtko je de jure bio gospodar Srbije i njen kralj, pa je po toj osnovi morao braniti “svoje” teritorije. Treće, kao mudar državnik znao je, ako padne Srbija, iza nje je na redu Bosne, i četvrto, kao kralj najmoćnije države u ovom dijelu Evrope, nije mogao dopustiti da se bez njega dešavaju tako krupne stvari uz njegove granice. Zato je s hrvatskog bojišta povukao dio vojske i uputio je na Kosovo. Opet ju je povjerio svom najsposobnijem vojvodi Vlatku Vukoviću, koji se već ranije dokazao u bojevima s Turcima.

Prema, ugledu hrabrosti i brojnosti bosanske vojske, Lazar joj je povjerio najosjetljivije mjesto u bojnom poretku lijevo krilo. Ono što se tada desilo istorija je poznato. Od čitave vojske jedino su Bosanci na svom krilu uspjeli razbiti neprijatelja i izvojevati sjajnu pobjedu. Bosanski vojvoda je odmah s bojnog polja poslao tu radosnu vijest svom kralju, a ovaj ju je dalje proslijedio u Evropu. Ipak se pokazalo da bosanska vojska nije mogla sama riješiti bitku i Kosovo je u crno zavilo Srbiju.

Zbog velikih gubitaka i smrti cara Murata Turci su za duže vrijeme ostavili na miru Bosnu pa s te strane nije više prijetila opasnost.

I na drugim bosanskim granicama bilo je mirno. Jaka kopnena vojska i flota čuvala je stečeno pa je posljednje godine života Tvrtko mogao provoditi u miru i uživati ​​u plodovima svog djela. Nakon smrti njegove žene Doroteje (1390.g.) počeo se raspitivati ​​po dvorovima za novu ženu. Između ostalih u kombinaciji je bila i austrijska princeza. Međutim, do ženidbe nije došlo. Zadesila ga je nenadana smrt. Umro je 16. marta 1391. godine u 52. godini života.

Sretnim slučajem do kojeg je došlo 1909. godine u Arnautovićima kod Voskog tokom gradnje uskotračne pruge, otkriven je mauzolej bosanskih vladara stare genereacije u kojem je bio i grob kralja Tvrtka. Kada su arheolozi skinuli jednu ploču, ispod se kazao stećak, a na njemu su ugledali prebačen kraljevski plašt. Došlo je, naime, do jedinstvenog otkrića u arheologiji. Plašt je bio tako savršeno sačuvan da je zatečen u stanju kako je ostavljen prilikom ukopa kralja prije više od 500 godina. Izgledao je kao da je tek stavljen. Zbog nemara rukovodioca iskopavanja nalaz je, nažalost, skoro potpuno uništen. Sačuvali su se samo zlatom izvezeni ljiljani na grbu kojim je plašt bio ukrašen.

Tvrtkova smrt je presjekla zamah Bosne. Mada se još dugo održalo kraljevstvo, njegovo doba je bilo neponovljivo, što zbog nesposobnih nasljednika što zbog promijenjenih političkih okolnosti. Bosna je vremenom gubila ono što su stekli Tvrtko i njegovi preci, dok na koncu 1463. g. nije bila pregažena od Turaka.

Mada se osvajač ovdje zadržao preko 400 godina, donio svoje običaje, vjeru í kulturu, bosanski narod nije zaboravio vrijeme svojih banova i kraljeva. Nije zaboravio “dobre dane” Kulina bana kao ni moć i ugled koji je Bosna imala u vrijeme njegovog potomka kralja Tvrtka. Bosanci ih i danas prizivaju kad se nađu u nevolji i kad njihovoj Bosni prijeti opasnost.

Preuzeto od Semir Osmanagić