Krov Sandžaka – Tor – Pešterska kultura

Kameni krugovi na krovu Sandžaka – Fondacija.

Arheologija i onomastika nam omogućuje da se prati život naroda koji su živjeli tamo gdje mi danas živimo. Svjetsko arheološko naslijeđe ostavilo je čovjeku mnogo toga što mi danas rijetko shvatamo.
Svaki spomenik održava i sjećanje na te ljude koji su ih izgradili. Od prapovijesti do savremenog svijeta možemo se diviti kroz ostatke i spomenike premca bogatstva i raznovrsne baštine koje moraju biti očuvani. Naša memorija je u znaku za velike trenutke koji su vrhunci naše historije. Ali ratovi i katastrofe nisu samo događaji koji su označili našu evoluciju. Arheologija nam omogućava, sa toliko ostataka, da pratimo život drevnih civilizacija.

Tako i kameni krugovi spadaju u otkrića o kojima još nije data završna riječ. Samo je za žaljenje što se antička historija upotrebljava, na jednoj i na drugoj strani, za ciljeve koji nemaju ništa znanstvenoga. Nije uloga povijesne znanosti da podupire političke zahtjeve. Krajnji je čas da se naučnici susjednih balkanskih zemalja potrude utvrditi zajedničku prošlost toga poluotoka.

Bilo bi neznanstveno, pa čak i naivno, kad bi se sadašnje okolnosti po pravolinijskoj putanji projicirale na prošlost. Da li narodi imaju i nešto zajedničko kao što su to kameni krugovi? Neki poznati su u Engleskoj Francuskoj i redom po čiavom Balkanu pa i širom svijeta.

Ovakav kružni kameni biljeg Kelti su zvali tor. U našem jeziku i dalje postoji riječ tor i to je mesto u koje se zatvara stoka. Iz skorašnjih istraživanja, astronomi su utvrdili, da na svetu postoje mesta sa kojih su drevni narodni astronomi posmatrali nebo. Ta mesta su bila po pravilu u obliku KRUGA, sa tačno obeleženim orijentirima. Gledano iz centra kruga, postoje mjesta na obodu kruga, na kojima izlazi ili zalazi Sunce, na ravnodnevice, dugodnevicu ili kratkodnevicu. Najljepši primjer za ovo je krug Goseck u Njemačkoj, koji je rekonstruisan, a potom su izvršena astronomska mjerenja, pa je utvrđeno da se pomoću tog kruga precizno može utvrditi dan kratkodnevnice.

Svetilište dačanske prestonice Sarmizgetusa i kameni krug (tor). Dačani su nastanjivali današnju Rumuniju .Dačani su bili pleme Skito-Sarmata kao i Kelti. Dakle, kameni krug u Sarmizgetusi, tor, još u drugom vijeku hriščanske ere bio je dačansko svetilište. Pojedini historičari astrolozi tvrde da su i keltski torovi (kameni krugovi) bili svetilišta Kelta prije primanja hrišćanstva. I uz kamene biljege, mramore ili stećke vjerovatno su podizana svetilišta u obliku kamenih krugova. Postoji dosta primjera za tu tvrdnju, nedavno je otkriven kameni krug (tor) nedaleko od Dobrog Sela kod Bosanskog Petrovca u Bosni, Nekropole se sastoje od grupa tumula.

Češći oblik sarhanjivanja je inhumacija. Krajem perioda javljaju se veliki tumuli sa složenim pogrebnim ritualom ograničenim brojem sahrana i velikim brojem priloga od srebra, zlata, oružja, metalnih posuda i keramike. Ovo dokazuje početak stvaranja plemenske aristokratije Očigledno je keltski etnički element imao utjecaja na ilirske narode koji su naseljavali to područje kao i područje Sandžaka. Naravno, ne može se reći da je u IV stoljeću pr. n. e. došlo do keltiziranja starosjedilaca. Prije bi se radilo o onomstičkom utjecaju malobrojnijeg elementa, u ovom slučaju keltskog, u brojniji ilirski.

Onomastički ostaci mogu poslužiti kao dokaz tog procesa. Oni se zadržavaju dugo kod zajednica koje su na istom stupnju razvoja, dok u slučaju akulturacije manje razvijene zajednice u više razvijenu, izvorna onomastika se brže gubi.
Onomastika nije jedini dokaz prisustva keltskog elementa na teritoriji Sandžaka. Oni su koristili i sivu latensku keramiku karakterističnu za Kelte.

Tor (Tor – Švedska, Norveška, Danska; Thor – Engleska; Tor – Island; Donner ili Donar – Njemačka; Torum – Finska) – je, u Germanskoj i Nordijskoj mitologiji, ratnički Bog groma, munje i snage, i sin vrhovnog božanstva – Odina. Za obične Skandinavce tokom Vikinškog doba, najvoljenije božanstvo je bio, nitko drugi nego – Tor. Obično je prikazivan kao visoki i moćni čovjek riđe kose i brade sa munjama u očima. Uprkos njegovoj divljoj pojavi, bio je vrlo popularan kao zaštitnik i bogova i ljudi protiv sila zla. U popularnosti je nadmašivao čak i svog oca Odina, jer, za razliku od njega, nije zahtjevao ljudska žrtvovanja.

Dok je Odin bio Bog moćnih i aristokracije, Tor je bio Bog običnih ljudi i obitelji. Tor je bio taj koji bi prognao hladnoću i dozvao nježan vjetar i toplu proljetnu kišu, da oslobodi zemlju ledenog pokrova. Bio je pravi heroj Skandinavaca, koji bi, pateći pod ugrizima teških zima, prizivali ga da savlada snage olujnih i ledenih divova – stvorova odgovornih za problematične hladnoće. Nordijci su vjerovali da tokom grmljavinskih oluja, grmljavinu uzrokuje Torova kočija koju vuku njegovi mistični ovnovi, a munje sjevaju svaki put kada bi bacio svoj začarani malj – Mjolnir.

Tor je bio dobroćudan, ali i nemaran bog, uvijek spreman na avanturu i za iskušavanje svoje velike snage, a pogotovo za uživanje u svom omiljenom sportu – ubijanju divova. O njegovoj popularnosti svjedoči i da se četvrti dan u tjednu, još uvijek u sjevernim zemljama zove Torovim danom (Torsdag u Švedskoj, Thursday Engleska, Donnerstag Njemačka), po ovom moćnom Bogu.

Međutim vratimo se našoj zemlji i postavio bih pitanje: Otkuda toliko toponima, hidronima, ojkonima čija je baza iliro-keltskog jezika baš u okolini ovog starog svetilišta Giljeva, Vrsjenica, Sjenica, Trijebine, Potreb, Treban čitaj treb/Trev (znači stanište), uporedi sa Potrebom, Trebinjem, it jer v*prelazi u b* (Ranka Kuic Srpski I keltski jezik).

Rijeka Vapa koja protiče djelom koji je krševit i dubo usjek. Prepoznaje se apelativna struktura vapa/vapno (vrsta kamena, kamen, kamenit predio) Jedna rijeka Vapa se nalazi u blizini mjesta gdje su otkriveni kameni krugovi u sjeničkom kraju, još dvije su zasvjedočene na prostoru Sandžaka kod sela Župe i kod sela Njeguša. Vapa je zasvjedočena i u Poljskoj. Ova distributivna panorama na kojima je potvrđen ovaj hidronim pokazuje da je njegova baza u keltskom onimijskom sistemu.

Pokazuje i pravac naseobina Kelta od Poljske do današnjeg Sandžaka. Možemo tu napomenuti i selo Kijevac koje je u neposrednoj blizini, kojeg takođe možemo pripisati Keltima. Akademik Alija Đogović -Atlas dijalekatskih izoglosa u Sandžaku Postoji mogućnost da su i Iliri upotrebljavali ove strukture na ovim prostorima. Kasnije, svakako, i romansko stanovništvo, kao i Sloveni. Pripisivati Stari Vlah i ostale toponime nekom Slovenskom bogu je stvarno neozbiljnost jednog arheologa. Vlasi su narod koji je bitisao na ovim prostorima i u nauci zabilježen.

Arheolog nastavlja svoju teoriju »Cijela historijsko-geografska oblast Stari Vlah nazvana je po božanstvu čije je starorusko ima Volos, a južnije su ga zvali Vlas, Vlaš ili Vlašić. Sazvežđe Plejada kod nas se zove Vlašići – Vlasovi sinovi. Po Volosu su nazvani i Vlasi, pastirski narod Sjeničko-pešterske visoravni, poštovaoci boga zaštitnika stočarstva, a ne romanizovano predslovensko stanovništvo, kako neki tvrde. To dokazuje i stotinjak staroslovenskih humki na padini Vlaški grob » – kaže Dragica Premović.

Koristeći sve malverzacije ona jedan narod potpuno negira na ovim prostoririma. Nažalost negira i stare povelje, osmanske deftere, koji su jedni od najmjerodavnijih dokumenata ovih prostora. Vlah-pripadnik stočarske socijalne strukture i u defterima se označava kao raja Vlasi. Izvorno etničko porijeklo Vlaha je,romano-vlaškoi arbanaško. Zasvedočeno je njihovo ime u onomastici Sandžaka. Očigledno da arheolog na bilo koji način hoće da kaže kako to da kad dođeše Sloveni na ovim prostorima niko nije živjeo prije njih. Zaboravljajući svu onu arheološku građu koja dokazuje život Ilira, Kelta, Gota i svih ostalih zabelježenih i nezabelježenih naroda i prije Ilira.

Kada se naučnik zaboravi on i na naučne discipline zaboravi, tako je i arheolog Premović zaboravila na arheoastronomiju ili astroarheologiju koja je kombinacija dviju znanstvenih disciplina, astronomije i arheologije a oko neodlučnost zbog imena dolazi zbog pokušaja da se preciznije definira gdje je težište istraživanja. Ipak izraz “astroarheologija” se sreće puno rjeđe, a nešto je ćešća upotreba izraza “astro-arheologija”.Koristeći se modernim astronomska znanjima i predvidljivošću astronomskih pojava provjerava se može bitna funkcija kalendara i građevina za koje ne postoje pisani dokumenti. Također se pokušava ispitati veza između astronomskih i povijesnih fenomena.

Apsolutno najpoznatiji arheoastronomski lokalitet je engleski krug monolita, Stonehenge. Govoreći o simbolu kvadrata poslužićemo se knjigom »Sve o simbolima »-Endru T.-Kamings « Kvadrat predstavlja integraciju i mješavinu četiri elementa. U vezi je sa simbolikom broja četiri, kao simbola stabilnosti. osnove i trajnosti, kao i svih postojećih podjela na četiri djela: četiri godišnja doba, četiri ugla zemlje, četiri mjesečeve mjene,itd……

Krug pak predstavlja nebo i statičnu cjelovitost. Neki vide kvadrat kao simbol božanske inkarmacije u stvaranju.Nijesu li baš Kelti ostavili veliki trag u svom božanstvu Toru koji je smatran za borca protiv hladnoća, koje su na Pešteri jake i duge. Na kraju zašto se eliminišu dva kruga jedan sa istočne i jedan sa zapadne strane susjednih brda čija je udaljenost skoro ista od ovog svetilišta, Nijednog trenutka se ne spominje « trasa puta mrtvih » obilježena od svetilišta do ilirskih gromila sve ovo postoji a o svemu se ćuti.

Sandžak je ipak pun svjetskih fenomena počev od kamenih kugli pa evo i ovo je još jedan dokaz da se na ovom prostoru odvijao život od prahistorije. Zasvedočen je i život u pećinama na ovim prostorima. Ako se pretpostavlja se i da je ime Avala nastalo prema mitskom Avalonu iz keltske mitologije, nije li i ovo mjesto zasvedočeno mitskim bogom Nordijske mitologije Torom? U ovom dijelu Sandžaka nekada je bila i drevna zemlja Ilira i Kelta. Moguće je da su oni vršili svoje religijske, paganske obrede baš unutar ovih kamenih krugova. Krugovi su tu i ostavimo nauci da kaže svoju riječ.

Autor Sulejman Aličković.