Kultura, školstvo i razvoj Bosne iz Srednjeg vijeka
Jedan od važnijih izvora i zapisa o teritoriji i granicama srednjovjekovne Bosne je “Ljetopis popa Dukljanina” iz druge polovice 12. vijeka. koji prvi izravno opisuje granice zemlje Bosne, navodeci da bosanski ban i drugi velikasi polovicom 9. vijeka vode rat protiv zloglasnog hrvatskog kneza Trpimira i koga zajedno sa njegovim sinom Krepimirom savladavaju. Dukljanin dobro poznaje i onovremene granice ranije prefekture Ilirik, dijeleći ga na Bijelu i Crvenu Hrvatsku, odnosno Donju i Gornju Dalmaciju s prijestolnicama Salona i Duklja, računajuci u Gornju Dalmaciju, Bosnu i Rasciju i određujući granice Bosne od Borovih planina do rijeke Drine.
Život u srednjovjekovnoj Bosni odvijao se u nekoliko staleža. Hijerarhijski, članove društva činili su vladar, velmože, vlastelini i plemići članovi Stanka, visoko svećenstvo, vojne starješine, vitezovi, zatim dvorjani kaka kraljeva tako i vlasnika feuda, koji su najčešće upravljali jednim ili više gradova, zatim srednje svećenstvo, pisari, zanatlije, trgovci te na koncu seljani.
Od sedam stotina potvrđenih lokaliteta srednjovjekovnih gradova, danas ih je očuvano svega nekoliko.
Jedan od najtvrđih srednjovjekovnih balkanskih gradova bio je Bobovac, stolni grad bosanskih vladara. Ondašnji hroničari govore da je mogao izdržati trogodišnju opsadu. Bobovac je imao 1100 metara dug bedem širine od 100 do 150 cm i jedanaest kula. Unutar grada bili su banski dvori i četiri vile, kraljevski mauzolej, bogomolje, kaptol i radionice raznih zanata.
Sastojao se od Gornjeg grada i Donjeg grada. U Donjem gradu nalazio se poligon i bunar pijaće vode. Uz Bobovac, posebno mjesto pripada i nešto mlađem Jajcu, prijestolnici kraljevstva sagrađenoj u 14- vijeku. Jajce je obuhvatalo tvrđavom i bedemima opasan teritorij od 1300 metara, dvanaest kvadratnih kilometara unutrašnjeg prostora i veleljepnu Medvjed-kulu.
Uz stolne gradove izdvajaju se jos industrijski gradovi. Najpoznatiji takav grad je Srebrenica, nastao na zidinama antičkog grada Domavije, razvijen od strane germanskih rudara Sasa. Srebrenica je u Srednjem vijeku jedini bosanski grad sa razvijenim gradskim stanovništvom. Hvojnica (danas Fojnica), nastala sredinom 13. stoljeća, predstavljala je središte metalurgijske industrije. U njoj se proizvodilo oružje i oruđe za domaću vojsku i potrebe izvoza.
оɴн шmо сɣ споӡɴɖʌн нсmнɴɣ, ʍhєϸє ϸннєmvн нʌн ƛɣmє оɴн шmо ɴєʍɖнɣ шmɖ Δɖ кɖжɣ, го□оϸє, го□оϸє mvо□нєко□ снɴє, Δок vнmɖш ʍонє ϸннєvн, н ʍнєϸнш ʍонɣ ϸɣкɣ оΔƛɣmн н ӡɖʍнсʌн сє ɴɖΔ с□оннʍ ϸннєvнʍɖ ɖʌн н с□оннʍ ϸɣкɖʍɖ, ʌєжнʍ, ƛɣmнʍ н vєкɖʍ.
Oni što su spoznali istinu, mjere rijetči ili ćute oni što nemaju šta da kažu, govore, govore tčovjekov sine, dok čitaš moje rieči, i mjeriš moju ruku odćuti i zamisli se nad svojim riječima ali i svojim rukama, ležim, ćutim i čekam.
Naročito je period Tvrtka I Kotromanića bio obilježen graditeljskim poduhvatima. Tvrtko i na području Bosne gradi više gradova, a kao vrhunac njegovog graditeljstva nastao je Herceg Novi, koji ubrzo postaje trgovački i kulturni centar bosanskog primorja.
Između središnje Bosne i Sandžaka nalazio se trg na kojim se organizirala pijaca tokom godišnjeg sajma, odnosno panadura, ili jednog dana u hefti.
Najznačajnija bosanska trgovišta bila su Drijeva, Konjic i drugi u Humu; Vrhobosna, Blažuj i ostali u središnjoj Bosni; Prača, Goražde, Foča u istočnoj Bosni; Prijepolje, Trgovišta kod Gluhavice i Rasa u Novome Pazaru, Rožaje i drugi u Sandžaku. Sve do 15. stoljeća bila je razvijena trgovina slugama te se ukida 1416. godine. Dubrovačko Malo vijeće donosi dekret o zabrani trgovine robljem.
Bosanski kristjani nisu priznavali crkve, ali su zato imali hiže koje su koristili i kao stambeni prostar i kao prostor za vjerske obrede. Pored hiža, kristjani su imali i isposničke ćelije te najvjerovatnije i samostane za smještaj i posvećeni život staraca, gostiju, kristjana i studenata. Najpoznatija hiža bila je u Milama kod Visokog, a u Sandžaku u selu Paljevo kod Tutina i na Bihoru.
Na Lijevoj Slici: Vrtlar, orač, najamni radnik, zemljoradnik, kasapin (mesar), pekar – Priprema hljeba, simirdžija – pekar, trgovac začinima, ribar, prodavač riba, trgovac platnom i rabadžija – čovjek sa konjskom zapregom.
Na desnoj slici: Tabak – tabhandžija, prodavač štavljenih koža – pazarija, bojadžija, mundurdžija – krojač, proizvođač vojne opreme od metala, sedlar, kovač, kundurdžija – obućar, dunđer – tesar, duvardžija – zidar, stolar – tišler i kantardžija.
Na osnovu zapisnika inkvizicijskog suda u Torinu iz 1387. godine dokazuje se postojanje Bosanskog univerziteta. Jakov Becha iz Torina svjedoči da je polazio u Bosnu na teološke studije kod tamošnjih magistara (učitelja) te da je u to doba u Bosnu istom namjerom odlazilo više ljudi iz ltalije, Francuske, Bugarske i drugih “heretičkih” sredina.
Dokumenti iz I223. godine donose da je heretički papa, odnosno “antipapa’: kako ga nazivaju rimski crkveni dokumenti, dugo vremena boravio u Bosni. Spomenute godine kardinal Konrad javlja francuskim prelatima da se vjerska situacija u južnoj Francuskoj pogoršala dolaskom predstavnika albigenskog, to jest francuskog ”antipape’: koji inače već dugo boravi u Bosni. Obzirom da je tu boravio duže vrijeme, njemu su povremeno na savjetovanje dolazili njegovi zamjenici iz Francuske. Kako su i južnofrancuski heretici slijedili dualističko učenje, za pretpostaviti je da su i njihove pristalice dolazile na studije u Bosnu, pošto u svojoj sredini, gdje su djelovali kao tajna sekta, nisu imali mogućnost za sistematsko naukovanje. Vjerovatno je dotični francuski ”antipapa” i sam uzimao učešće u radu Bosanskog univerziteta.
U sredini Velika Kladuša i Herceg Novi.
Sjedište Bosanskoga univerziteta bilo je, vjerovatno, u Moštrima kod Visokog i on je pored vjerskih nauka pripremao studente i za svjetovne nauke, tako da je dobio status općeg univerziteta. Na njemu su se, pored filozofskih i teoloških zvanja, stjecala i zvanja iz svjetovnih nauka koje su bile od opće koristi Bošnjanima, kao što je recimo dijačko i slično.
Predavači su bili uglednici Zajednice bosanskih kristjana, o čemu postoje neoborivi dokazi poput stećka bogumilskog starješine ranga gosta Milutina sa knjigom u ruci pronađenog u Humskom kod Foče i niz drugih stećaka na kojima je isklesana knjiga kao simbol znanja i tadašnjeg univerziteta.
Responses