BAN KULIN KOTROMANIĆ A NE “KULIN BAN”

Iako je za bana Kulina Kotromanića uvriježen naziv “Kulin ban” koji površne poznavaoce bosanske medievistike pa i historije uopće, navodi da se radi o vladaru maglovitog vladarskog porijekla, predlažemo svima, a posebno onima koji učestvuju u javnom govoru, da umjesto “Kulina bana” koriste izraz “Ban Kulin Kotromanić”. Naime, Kulin po prezimenu nije “Ban” kao što ni Tvrtko nije “Tvrtko kralj”. Kulin svoju čuvenu povelju započinje riječima “Ja, ban bosanski Kulin..” a ne “Ja Kulin ban..” Dakle, obojica, i Kulin i Tvrtko, pripadaju istoj kraljevskoj lozi Kotromanića koja niti počinje s prvim niti završava s drugim. U historiografiji je ovo sasvim dobro rasvijetljeno i široko prihvaćeno tako da nema razloga da se činjenice u vezi s tim pokrivaju uvriježenom terminologijom koja zavodi širu javnost na pogrešnu percepciju po kojoj je Kulin zasebna vladarska pojava.

Pouzdani izvori omogućuju da se utvrdi kako su Kotromanići uistinu vladali Bosnom “od starine” ili barem od bana Kulina. Za to je bez sumnje najvažnija isprava bana Tvrtka iz 1356. godine, u kojoj je na molbu bosanskog biskupa potvrdio darovanje posjeda Dubice crkvi sv. Petra u Usori. Zemlju su, kako izričito stoji u dokumentu, crkvi još ranije ustupili njegovi prethodnici, odnosno “veliki Prijezda, nekoć ban, djed Stjepana velikog, strica našeg”, a poklon je potvrdio i “Stjepan veliki, isto ban, stric naš dragi”. Na osnovu ovog dokumenta se može rekonstruirati uvjerljiva genealogija potomaka bana Prijezde i njegovog sina bana Stjepana.

Ban Prijezda vlast u Bosni nije pridobio neobičnim ili nelegalnim putem, nego je po svoj prilici i on bio član jedinstvenog vladarskog roda, iz kojeg su se birali kandidati za bansko prijestolje. Jedan je Prijezda spomenut kao rođak (lat. consanguineus) bana Mateja Ninoslava 1233. godine. Ne zna se u kojem su stepenu srodstva bili, niti da li je ovaj Prijezda identičan onome koji je poslije bana Mateja Ninoslava vladao u Bosni, odnosno djedu bana Stjepana II. Hronološki je to sasvim moguće, iako su neki historičari u tome vidjeli problem. Čak i da se ne radi o istim pojedincima, nemamo razloga vjerovati da ban Prijezda i ban Matej Ninoslav nisu bili iz iste porodice. U tom smislu su veoma važne informacije koje je o svojoj vladavini i porodici izrekao sam ban Matej Ninoslav, sačuvane u papinom odgovoru bosanskom vladaru

Naime, papa je 10. oktobra 1233. godine Ninoslava primio pod svoju zaštitu, potvrdivši ga u posjedu “nad onom zemljom koju su, kako tvrdiš, preci tvoji zaraženi grijehom heretičke izopačenosti od starine mirno posjedovali” Slična se tvrdnja može pronaći i u papinom pismu hercegu Kolomanu, u kojem se za Ninoslava kaže da je “sa precima svojim, po starim običajima, kneževine i druga mjesta zemlje svoje dodjeljivao i podjeljivao ma kome”.

Tri decenije se ni u srednjem vijeku nisu smatrale velikom starinom, pa se Ninoslavljeve tvrdnje o precima moraju odnositi i na bana Kulina i njegove neposredne nasljednike.

Dakle, kako je Prijezda rođak Ninoslava, a Ninoslavljevi preci vladaju Bosnom od “starine”, onda se po svoj prilici Kotromanići mogu smatrati domaćom dinastijom, koja se prati neprekinutim nizom od Kulina do Stjepana Tomaševića.

Mora se voditi računa da se ne radi o nasljeđivanju po direktnoj liniji s oca na sina, što je i tokom 14. i 15. stoljeća u Bosni bio rijedak slučaj, nego da je vladare birao veći broj predstavnika šireg roda. U tom smislu priča o Kotromanu Gotu bi se mogla smatrati fabrikacijom kasnijeg vremena, porodičnom legendom ili maglovitom reminiscencijom na davne događaje iz 11. ili 12. stoljeća.