Razotkrivamo laži o Stjepanu Vukčiću Kosača

Razotkrivamo laži i falsifikate u bosanskohercegovačkoj historiografiji na temu: Stjepan Vukčić Kosača, Herceg od svetog Sabbe !

U školama i fakultetima BiH uči se da je titula Stjepana Kosače Herceg od svetog Save, što nije istina,jer je on Herceg od svetog Sabbe (dobija titulu 1448 g.) što možete da vidite u priloženim dokumentima Mavra Orbinija i Jurja Bajraktarija te na slici manastira sv. Sabbe u Palestini. Sveti Sabba se rodio 439 g. u Kapadokiji a umro 532 g. u Palestini. U doba Stjepana Kosače njegov kult je bio veoma popularan i raširen pa je imao i veliku crkvu/manastir i u Rimu. Takodje, u to doba po uništenju srbske države nakon kosovske bitke 1389 g. kult svetog Save nije ni postojao već se javlja mnogo kasnije po spaljivanju njegovih kostiju 1594 g.u Beogradu.

U svojoj oporuci pred smrt Stjepan Vukčič Kosača zaziva Sabbu odnosno Sabaota i počinje oporuku riječima “„V ime velikago Sabaota golemoga gospoda Boga našego reku že v’ načetak otca v’ isplenjen’je Sina v’ savaršen’je prisvetago Duha…”.

Vrlo je zanimljivo da je Stjepan Vukčić Kosača bio veliki donator manastira sv Katarine na Sinaju, ali da je tražio iz političkih razloga da se ne spominje njegovo ime u molitvama. Dokaz tome je ovaj dokumenat na 9 strana u prilogu “Prijepis poslanice carigradskog patrijarha Genadija II iz 1453-1459” u kome patrijarh Genadije II upućuje monahe manastara sv. Katarina kako da postupaju po tom zahtjevu Kosače.

Nažalost, koliko je meni poznato ovaj važan dokumenat za našu historiju, nikad nije preveden iz nepoznatih razloga. Ta veza sa manastirom sv.Katarine seže do samog osnivanja manastira 550 g. od strane cara Justinijana kada on svojom naredbom (izvor: Murray, G. W., The Land of Sinai, The Geographical Journal, vol. 119, no. 2, [Wiley, Royal Geographical Society (with the Institute of British Geographers)], 1953, p. 140. – 53.) šalje 100 vojnika iz Bosne na Sinaj da brane manastir i koji su se stopili sa lokalnim stanovništvom i oformili beduinsko pleme Jebelayh koje se i danas sjeća ko su i da su došli iz Bosne.

Emir Medanhondžić: “Mislim da je došlo vrijeme za pisanje naše nove historije”. Zahvaljujem se mom drugu Amiru na velikoj pomoći oko izvora i dokumenata.

Preuzeto od Emir Medanhondžić – Fondacija Bassania.