Srednjovjekovne tvrđave u Bosni i Hercegovini

Područje srednjovjekovne Bosne, topografski i kao politički sistem – feudalna država srednjega vijeka, od prvih spomena u 10. vijeku do pada Bosanskog kraljevstva 1463. godine imalo je različit teritorijalni opseg i raznovrsne resurse. Na tom području su iz starijih vremena i od drugih susjednih feudalnih država na koje se srednjovjekovna bosanska država širi, naslijeđena i osvojena brojna utvrđena vojna središta koja su pripadala Bosanskom kraljevstvu.

Geostrateški, privredni, politički i vojni rast srednjovjekovne Bosne rezultirao obnovom i revitalizacijom brojnih ranije utvrđenih mjesta ali i dodatnom gradnjom novih. Tvrđave imaju svoju graditeljsku slojevitost. Prilagođene svrsi i vrsti oružja tvrđave se mijenjaju kroz vrijeme. Tako je i sa njihovom pripadnošću koja je u srednjem vijeku specifična jer podrazumijeva feudalnu hijerarhiju sa seniorima i vazalima koja ponekad prevazilazi okvire političkih zajednica kakve pratimo u ranijem i kasnijem razdoblju.

U razvijenom srednjem vijeku posjedi vlastele nisu kompaktni, vlastela prelazi na novčanu privredu, ekonomski ne ovisi samo od uroda sa zemlje, posjeduju rudnike, carine i vazale na različitim terenima i na većim udaljenostima. Moćnija vlastela potčinjava i istiskuje slabiju. Neke vlastelinske porodice nestaju. Otuda su tvrđave predmet češćih promjena seniora, za brojne izmjene na relaciji velmože, vlastela, vlasteličići nema adekvatnih izvora, tako da je pravljenje presjeka stanja ponekad teško i po rezultatu relativno.

Počitelj

Počitelj je naseljeno mjesto u općini Čapljina, Bosna i Hercegovina. Počitelj je historijsko naselje orijentalno-mediteranskog karaktera smješteno u dolini rijeke Neretve i jedna od najljepših kulturno-historijskih cjelina u Bosni i Hercegovini.

Ime Počitelj ukazuje na arhaično porijeklo. Etimologija imena Počitelj nije riješena. Jedni smatraju da je ime Počitelj izvedeno od glagola počivati; drugi da je ime kastelana toga grada dalo gradu ime Počitelj; treći da su učeni ljudi ‘poštovana gospoda’ uslovili ime Počitelja; četvrti da se porijeklo imena Počitelja treba tražiti u hungarizmu ‘čitelj’, italijanski ‘cittadela’, kao izrazu za grad, utvrdu; peti da se radi o glagolu čitati,

Nobelovac Ivo Andrić nazvao ga je “grad od kamena”.

Travnička tvrđava

Travnička tvrđava ili Stari grad Travnik se nalazi u srednjobosanskom gradu Travniku.Neki arheolozi i povijesničari smatraju da je ovdje postojalo neolitsko naselje. Stari grad je izgrađen u prvoj polovici 15. stoljeća za vrijeme bosanskog kralja Ostoje ili kralja Tvrtka II. Kotromanića.

Jajce

Svaki grad ima svoju historiju, ali jedan od rijetkih gradova koji pažljivo čuva veći dio historije Bosne i Hercegovine je Jajce. Kada prođete kroz gradska vrata i krenete prema tvrđavi, pustite zidove da vam kažu kako je grad izgrađen, branio se i prkosio, bio osvojen i zamijenjen i u njega je rođeno novo stanje.

Tvrđava u Jajcu je dio srednjovjekovnog kompleksa grada i smještena je na nadmorskoj visini od 470 metara. Vjeruje se da datira još iz 13. vijeka, a tokom nekoliko vijekova je dograđivana i popravljana. Na jugozapadnom dijelu tvrđave nalazi se jedini sačuvani portal sa kraljevskim grbom u Bosni i Hercegovini. Jajačku tvrđavu čini sistem bedema, mala i velika tabija iz Osmanskog perioda, Medvjed kula koju karakteriše okrugao oblik, te sahat kula koja je zapravo prepravljena srednjovjekovna stražarska kula. Unutrašnjost tvrđave je izuzetno prostrana i dobro očuvana, sa nje se pruža panoramski pogled na cijeli grad, a ulaz unutra se simbolično naplaćuje.

Ova tvrđava je tvrđava u bosanskohercegovačkom gradu Jajcu, nalazi se u kompleksu Staroga grada. Pretpostavlja se da je sagrađena u 13. stoljeću. Na jugozapadu je ulaz s kraljevskim grbom. Tvrđava pokriva površinu od 11.200 m2, a dužina zidova iznosi 1300 metara.

Tvrđavu je sagradio Hrvoje Vukčić Hrvatinić koji je i osnivač Jajca. To je bilo sjedište kraljeva čiji su grbovi urezani na dvorcu. Zidovi su visoki i dvorac je sagrađen na brežuljku koji je u obliku jajeta, rijeke Pliva i Vrbas su ujedno i zaštita dvorca. Cijelo područje je zemljopisno i povijesno zanimljivo.

Tvrđava Kastel

Jedna od najstarijih i najvećih tvrđava u Bosni i Hercegovini nalazi se u Banjaluci. Smještena je na lijevoj obali Vrbasa, a iako ne postoje precizni podaci o njenoj izgradnji, arheološka istraživanja pokazuju da je izvorno podignuta oko 3. vijeka od strane Rimljana. Doseljavanjem Slavena na ove prostore, tvrđava je razorena, a po dolasku Osmanlija na njenom mjestu je sagrađena nova, koja je kasnije proširena po uzoru na ravničarske tvrđave u Slavoniji.

Svoj konačan oblik sa bedemima, bastionima sa kulama i podzemnim prolazima, tvrđava Kastel je dobila 1714. godine. 1737. godine se odigrala najpoznatija bitka kod tvrđave Kastel. Snažne austrijske jedinice pod komandom generala Hildenburghauzena su prodrle u dolinu Vrbasa i u julu mjesecu počele opsjedati Kastel. Međutim, dok je austrijska vojska udarala na tvrđavu, iznenada joj je udario s leđa bosanski valija Ali-paša Hekimoglu i do nogu potukao austrijsku vojsku, koja je imala ogromne gubitke. Kastel je izgubio svoju vojnu ulogu u 19. vijeku, a danas predstavlja jedan od najznačajnijih turističkih objekata u gradu na Vrbasu. Tvrđava je već godinama podvrgnuta rekonstrukciji, koja još uvijek nije privedena kraju. Ulaz u tvrđavu je slobodan, ali su pojedini dijelovi zatvoreni za javnost.

Stari grad Ostrožac – Cazin

Ostrožac, gradina starijeg željeznog doba, srednjovjekovna tvrđava i turski grad. Tvrđava je smještena na dominantnom uzvišenju iznad lijeve obale rijeke Une i istoimenog naselja, na 12 km od Bihaća prema Bosanskoj Krupi, na mjestu gdje se račva put za Cazin.

Tvrđava je nepravilnog kružnog oblika sa kapikulom i kružnom branič-kulom uz koji se nalazi bunar. Prvi spomen tvrđave je iz 1286. Tvrđava je u posjedu knezova Babonića-Blagajskih (knezovi Ostroški).

Prelazi pod vlast Antuna Bakšića 1552. Pada u ruke Osmanlija 1577. Ima svog dizdara. Od 17. st. tu je sjedište Ostrožačke kapetanije koja je najjača u Bosanskoj krajini. Dizdari i kapetani bili su Beširevići (Mehmedaga 1700-1716; Omeraga 1730). Osmanlije dograđuju tvrđavu u južnom dijelu oko 1700. Sjeverni srednjovjekovni dio grada prozvao se narodnim, a južni dio grada gospodskim. Tu je 1833. bilo 28 topova. Od 1836.

Ostrožac je mudirluk u sastavu Bihaćkog kajmakamluka. Zbog učešća u protivljenju reformama sultana Mahmuda II 1837. prognan je posljednji ostrožački kapetan iz loze Beširevića Murad-beg Beširević. Mehmed-beg Beširević je tvrđavu 1902. prodao bihaćkom sreskom načelniku Lotharu von Berksu (austrijski grof, loza Habsburg) koji ga je restaurirao. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Ostrožac je jedno vrijeme bio sjedište vrhovnog štaba NOR-a. Od 1967. do 1992. godine u dvorištu utvrde je djelovala kolonija skulptura Ostrošca.

Maglajska tvrđava

Tvrđava u Maglaju predstavlja jednu od najvećih i najjačih srednjovjekovnih utvrda u dolini rijeke Bosne, oko koje se vremenom razvilo gradsko naselje. Vjeruje se da datira iz 13. vijeka, a svoju konačnu formu dobila je za vrijeme turske vladavine u 18. vijeku. Uprkos brojnim prepravkama i nadogradnjama, tvrđava je u osnovi zadržala svoj srednjovjekovni identitet. Poseban kuriozitet tvrđave je sahat-kula sagrađena 1697. godine, a sate je otkucavala po srednjoevropskom vremenu. Danas je tvrđava u relativno dobrom stanju, a ulaz unutra je slobodan.

Tešanjska tvrđava

Tešanjska tvrđava je srednjovjekovna i osmanska tvrđava na području općine Tešanj, Bosna i Hercegovina.
Stari grad je sagrađen u središtu Tešnja, na jednom strmom i stjenovitom brijegu, uz rijeku Tešanjku.

Ova tvrđava specifična je jer je jedna od najvećih i najočuvanijih u Bosni i Hercegovini. Spada među tri najveće tvrđave u našoj zemlji. Ima površinu 6300 metara kvadratnih . Ima obim bedema 400 m. Tehnika zidanja koja je primijenjena pri gradnji tešanjske tvrđave zajednička je za sve srednjevjekovne bosanske gradove. Koristila se kamena oplata u koju se sipala kaša od lomljenog kamena i krečnog maltera.

Osmanlije su 1520. godine zatekle spaljen i porušen grad i takvog su ga držale sve do 17.vijeka. Tada je tvrđava renovisana i prilagođena za savremeniji način borbe, a novi, dograđeni dio, dao je gradu sasvim novu fizionomiju. Osmanlije su prvo izgradile iz temelja Krnju kulu na mjestu nekadašnje donžon kule, zatim cisternu za 70.000 l vode. Iznad cisterne bio je prostor za djelovanje manjih topova kroz pet otvora u zidu kule. Pristup je omogućen preko debelog zida i male četvrtaste kule na koju se penjalo kamenim stepeništem iz dvorišta. Izgrađena su po dva bunkera pokrivena bačvastim svodom.

Kasnije je izgrađena Dizdareva kula, zaštitni zid dug 90 metara, sagrađena je tabija, u osnovi nepravilni krug, prečnika 23 m. Kroz sredinu tabije je bio prokopan tunel, a desno i lijevo od njega kazamati.
Ispod tvrđave, krajem 17. ili početkom 18. stoljeća sagrađena je sahat-kula.

Bijela tabija

Tvrđava Bijela tabija, koja se nalazi na brdu sa kojeg se pruža fascinantan pogled na glavni grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo i njegovo okruženje, bila je jedna od pet tabija Bijele, Žute ili Jekovačke, Tabije na Ravnim bakijama i Tabije na Zmajevcu , koje su činile odbrambeni bedem starog grada Vratnika.

Gornji dio Tabije u krupnim kamenim blokovima nastao je u austro-ugarskom periodu. Kula je bila od velikog značaja za odbranu grada prilikom napada austrijskog princa Eugena Savojskog u 17. vijeku, te austrougarske vojske 1878. godine.

Bijela tabija se nalazi unutar graditeljske cjeline Stari grad Vratnik koja je proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Srebrenik

Srebrenik je tvrđava u Bosni i Hercegovini koja se nalazi iznad istoimenog naselja, sjeverno od Tuzle, na prostoru nekadašnje župe Usora koja je tijekom srednjeg vijeka bila poprište stalnih sukoba Bosne i Ugarske, a od 15. stoljeća i Osmanskog carstva.

Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika 2004. godine, proglasila je “Historijsko područje – Stari grad Srebrenik u Srebreniku”, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Nacionalni spomenik čine: zidine starog grada, ruševine detaširane kule i most. Spomenik je arheološki neistražen i predstavlja potencijalno nalazište (arheološki rezervat) pokretnog arheološkog materijala. Nalazi se u naselju Gornji Srebrenik, općina Srebrenik. Udaljen je 5 km od suvremenog puta Tuzla-Županja.

Grad je sagrađen na visokoj, strmoj i skoro nepristupačnoj stijeni. Ispod najpristupačnijeg dijela grada napravljen je dubok prokop, tako da se na lokalitet može doći samo preko mosta.

Dobojska tvrđava

Dobojska tvrđava (ili Gradina) potiče iz 13. stoljeća i nalazi se u samom gradu Doboju koji se i razvio oko nje. Početkom 21. stoljeća je rekonstruirana naporima „Organizacije za razvoj turizma regije Doboj ROTOR“, koja njom upravlja, uz financijsku pomoć „Švedske međunarodne organizacije za razvoj i suradnju“ i „Regionalnog centra za zaštitu životne sredine“.

Kada je utvrđenje sagrađeno nije poznato, predpostavlja se u 13. ili u prvoj polovini 14. vijeka. Prvi put Doboj se spominje u pismu Dubrovčana od 28. 6. 1415. godine. U Doboju je 1449. godine postignut sporazum između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Ugarske o zajedničkom vojnom nastupu protiv Osmanlija. Sredinom 15. vijeka ovo podrušje bilo je poprište bosanske, mađarske i turske strane da bi konačno 1476. ušlo u sastav turske države. Nakon pada i Mađarske u turske ruke ovo područje gubi strateški značaj.

Nakon Beogradskog mira 1739. godine osnovana je dobojska kapetanija. Po teritoriji i broju vojnika spadala je među male kapetanije. Grad je napušten 1851. Tokom Drugog svjetskog rata tvrđava u Doboju bila je adaptirana u savremeno ratno utvrđenje. Nijemci su južnu kulu, glavnu tabiju i plato gornje tvrđave adaptirali u savremene bunkere. Hala ispod glavne tabije prekrivena je betonskom pločom.

Bobovac

Bobovac, stolno mjesto naših bosanskih kraljeva, je najznačajniji i najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne podignut na strmoj, stepenastoj stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša.

Bobovac, stolno mjesto naših bosanskih kraljeva, najznačajniji je i najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne podignut na strmoj, stepenastoj stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske ili od Vareša. Sastojao se od gornjeg grada s četvrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20 metara, poligonalnog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar.

Kraljevski grad Bobovac je smješten u brdima srednje Bosne na području gdje graniče općine Kakanj i Vareš. Prvi put se spominje u pisanim dokumentima oko 1350.godine. Na Bobovcu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu se nalazila i kraljevska grobna kapela u kojoj su sahranjena tri bosanska kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić i Stjepan Tomaš.

Podigao ga je ban Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini 14. vijeka. Sjedištem bosanskih vladara ostao je od bana Stjepana II Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva, pa sve do turskog osvajanja 1463. godine.

Stari grad Blagaj

Stari grad Blagaj, poznat i kao Bona ili Stjepan-grad je tvrđava na području naselja Blagaj (Mostar), Bosna i Hercegovina. Jedan je od iznimno vrijednih nacionalnih spomenika BiH koji je danas u dosta ruševnom stanju, a čija povijest svjedoči burna vremena tih prostora. Sagrađen je na najistaknutijem mjestu visokog i teško pristupačnog kraškog brda, na 310 metara nadmorske visine i iznad vrela rijeke Bune.

Na zapadnoj strani bila je kula do koje su vodile stepenice. Grad je imao drvenu palaču sagrađenu u XIV stoljeću. U južnom zidu bio je tajni prolaz za izlazak u slučaju opasnosti.

Središnji prostor zauzima objekat sa cisternom, džamija i stambeni objekat, nastali u osmanskom periodu. Sve je bilo kratko u funkciji jer je posada radije boravila u gradu ispod tvrđave. Po opisu Evlije Čelebije iz XVII-og stoljeća grad izgleda kao da je sada sagrađen. Ispod grada, uz sami put su ostaci muslimanskog groblja Šehitluk čiji spomenici gotovo potpuno su uništeni.

Stari grad Blagaj je nacionalni spomenik, i najvjerojatnije najstarija nekropola u Blagaju.

Stari grad Vranduk

Lociran u istoimenom mjestu u blizini Zenice, Stari grad Vranduk je jedna od manjih, ali najšarmantnijih tvrđava koje sam posjetio. Podignut je krajem 14. vijeka i prvobitno je bio banski, a zatim kraljevski grad srednjovjekovne Bosne, gdje su bosanski kraljevi primali izaslanstva, potpisivali ugovore i izdavali povelje. Osmanlije su ga u više navrata opsjedale, a zauzele ga 1463. godine. U svom pohodu na Bosnu 1697. godine, Eugen Savojski je, uočivši težinu osvajanja grada, zaobišao Vranduk. U 18. i 19. vijeku, grad je služio kao zatvor za političke krivce, a 1890. godine je najzad napušten.

Unutar njegovih zidova su pronađeni brojni arheološki nalazi iz srednjeg vijeka i osmanskog perioda (posuđe, nakit, alati i sl.), koji se čuvaju u muzeju grada Zenice. Tvrđava je izuzetno dobro očuvana i održavana, pa ćete unutra vidjeti različite sadržaje, poput male muzejske postavke, a možete isprobati i svoje vještine baratanja lukom i strijelom. Ulaz u tvrđavu se naplaćuje, a u slučaju da je zateknete zaključanom, na ulaznim vratima je istaknut telefonski broj koji možete pozvati i neko će vam je ubrzo otvoriti.

Stari grad Bjelaj

Bjelajska tvrđava je srednjovjekovna tvrđava smještena na rubu Petrovačkog polja koji se naziva i Bjelajsko polje, na sjevernim obroncima planine Osječenice. Stari grad Bjelaj je dobio ime po svojoj bjelini kojom se isticao iznad Bjelajskog polja, a sastoji se iz dva dijela: južnog koji datira iz srednjeg vijeka, i sjevernog iz osmanskog perioda. Srednjovjekovni dio tvrđave je još uvijek dobro očuvan, dok su od osmanskog obora ostali samo dijelovi zapadnog zida.

Danas je tvrđava napuštena i nije održavana, iako je prilaz do nje sasvim prohodan. Iako, ne spada u red najočuvanijih tvrđava u Bosni i Hercegovini, vrijedi je posjetiti prvenstveno zbog fascinantnog prirodnog ambijenta i ljepote lokacije na kojoj je podignuta. Stari grad Bjelaj je 2007. godine proglašen za nacionalni spomenik BiH.

Stari grad Vidoški

Tvrđava Vidoški (ili Vidovski) iznad Stoca spada među najveće utvrđene gradove u Bosni i Hercegovini i spominje se 1375. i 1444. godine. Grad je tokom svoje istorije više puta nastanjivan, nadograđivan, napuštan i ponovo naseljivan.

Turski putopisac Evlija Čelebija ga u svojim putopisima iz 1664. godine ne spominje, što znači da je vrlo moguće da se grad tada nalazio u ruševnom stanju. Prema nekim zapisima, grad je nekoliko puta stradao od udara groma i eksplozije baruta. Svoj današnji izgled tvrđava Vidoški je poprimila 1888. godine kada ju je austrougarska vojska porušila i ponovo izgradila u skladu sa vlastitim potrebama. Ulaz u tvrđavu je besplatan.

Stari grad Ostrovica

Stari grad Ostrovica je smješten na lijevoj obali rijeke Une, iznad istoimenog naselja kod Kulen Vakufa. Tvrđava datira iz srednjeg vijeka, a za vrijeme turske vladavine je proširena i ojačana, te je današnje dimenzije dobila početkom 18. vijeka. Za njen nastanak se vezuje zanimljiva predaja, neodoljivo slična onoj o zidanju Skadra. Prema legendi, sve ono što bi majstori sagradili preko dana, noću bi bilo porušeno. Jedan od zidara je usnio san u kome mu je rečeno kako im vile ruše zid i da će to činiti sve dok u njega ne uzidaju živu ženu.

Isti dan, jedna mlada žena im je donijela ručak, a zidari je zgrabiše i uradiše ono što su vile od njih zatražile. Pošto je sirota žena kod kuće imala dojenče, iz dojki joj je počelo curiti mlijeko, upravo ondje gdje se i danas, gledavši iz pravca Kulen Vakufa, vidi bijela pruga kao trag na stijenama podno zidina Ostrovice. Za tu prugu okolno stanovništvo je vjerovalo da se radi o okamenjenom mlijeku ove nesretnice, zbog čega su nerotkinje strugale sivo-bijeli prah sa stijena i pile sa vodom, vjerujući da će postati blagoslovljene.

Druge su pak hodočastile ovamo kako bi se poklonile okamenjenom mlijeku uzidane sirotice. Tvrđava je u novije vrijeme djelimično restaurirana, kako bi se učinila turistički atraktivnijom, međutim, usljed neredovnog održavanja, dolazi do ubrzanog propadanja renoviranih dijelova. Ukoliko koristite navigaciju na Google mapama, postoji šansa da će vas pri kraju rute usmjeriti na pogrešno skretanje, tako da budite oprezni. Do same tvrđave nije moguće doći automobilom, pa ćete posljednjih nekoliko stotina metara morati prepješačiti zbog lošeg puta.

Stari grad Ključ

Na visokim stijenama sa lijeve obale rijeke Sane, poviš današnjeg grada Ključa, nalazi se Stari grad Ključ. Prvobitno utvrđenje na ovom mjestu sagradili su još Rimljani, ali mu nije moguće pobliže odrediti vrijeme nastanka. Prva fortifikacija srednjovjekovnoga grada Ključa datira iz 13. vijeka, kada je Ključ bio župski grad srednjovjekovne župe Sanice.

Grad Ključ prvi put se izričito spominje 1322. godine, u povelji bana Stjepana II Kotromanića koji daruje Vukosavu Hrvatiniću župe Banicu i Vrbanju, i u njima gradove Ključ i Kotor. Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević je 1463. godine pokušao u Ključu naći utočište, ali je uhvaćen i zarobljen. Osmanlije su zauzele Ključ 1463. godine i držali su ga do 1878. godine. Tvrđava je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a danas se nalazi u prilično dobrom stanju i moguće ju je posjetiti besplatno. 

Sokolačka tvrđava

Stari grad Sokolac smješten je na jednom brijegu sa lijeve obale rijeke Une, nedaleko od današnjeg Bihaća. Prvi put se spominje 1380. godine, a najstarija povelja u kojoj se Sokolac spominje kao kraljevski grad potiče iz 1395. godine. Osmanska vojska je zauzela tvrđavu 1592. godine i u tom periodu o njoj ne postoji mnogo podataka.

U današnje vrijeme od tvrđave nije preostalo mnogo, a njen najočuvaniji dio je upravo višespratna kula, sa čijeg vrha se pruža divan pogled na okolinu. Proglašena je nacionalnim spomenikom i moguće ju je posjetiti besplatno. Put do same tvrđave je nedavno asfaltiran, ali je uzak i strm, pa vam savjetujem opreznu vožnju.

Velikokladuška tvrđava

Velikokladuška tvrđava datira iz srednjeg vijeka, a smještena je na brežuljku iznad desne obale Graborske, pritoke rijeke Kladušnice. Stari grad Kladuša se spominje prvi put 1280. godine. Bila je vlasništvo Babonića Blagajskih, a kasnije knezova Kladuških. Ispod srednjovjekovnog utvrđenja egzistiralo je i podgrađe u kojem se odvijala svakodnevnica nižih slojeva stanovništva.

O tome svjedoče i dokumenti u kojima se spominje Crkva sv. Martina koja se nalazila na ovom području. Kladuša je u ovom periodu imala svoj trg, odnosno varoš s opštinskim sucem. Osmanlije su je zauzele 1633. godine i dodatno utvrdile izgradnjom bedema. Značaj ove tvrđave se ogledao u činjenici da je najisturenija tvrđava prema Hrvatskoj. U vrijeme bivše Jugoslavije, tvrđava je preuređena u ugostiteljski objekat u čijem je sastavu sagrađeno hotelsko naselje Mejdan, sa 16 kuća podignutih u starobosanskom stilu. Danas se tek manji broj ovih kuća koristi u turističke svrhe, a tvrđava iako je dobro očuvana, nije u funkciji turizma.

Gradačačka tvrđava

Gradačačka tvrđava

Gradačačka tvrđava se nalazi u Gradačcu i nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čine: bedemi, objekti unutar bedema – Gornji grad sa kulom Husein–kapetana Gradaščevića i Donji grad sa sahat–kulom, zgradom Gradske biblioteke, radio-stanice i muzeja, zgradom gimnazije i predmetima iz muzejske zbirke koji su upisani u inventarnu knjigu Muzeja. Nacionalni spomenik predstavlja potencijalno nalazište pokretnog arheološkog materijala.

Oko 1710. godine, a sigurno prije 1730. godine, iz agaluka je izrasla kapetanija koja je imala 300 plaćenih vojnika, raznih rodova vojske. Ovoj kapetaniji su pripadala i utvrđenja Soko kod Gračanice i Srebrenik. Sva tri grada ove kapetanije bila su dobro snabdjevena topovima kao i svim rodovima vojske. Prema izvještaju iz perioda između 1718. i 1739. godine, gradačačka tvrđava je prilično čvrsto zidana i okružena jarkom. Osigurana je sa tri baterije koje imaju 15 teških topova.

Kada je granica Osmanskog carstva utvrđena na Savi (definitivno odredbama Beogradskog mira 1739. godine), Gradačac dobija na značaju. Prema historijskim podacima tvrđava je dobila današnji izgled, između 1765. i 1824. godine. Tvrđava je postojala decenijama i bila je renovirana više puta od vremena Mehmed-kapetana Gradaščevića 1765. godine. Osman-kapetan Gradaščević i njegov sin Murat su također radili na tvrđavi 1808. i 1818.–19. godine.

Tvrđava Pset ( Stari grad) Bosanske Krupe

Kroz svoju historiju stari grad ili tvrđava je pretpjela mnogobrojna rušenja, ali je ipak sačuvala glavne konture. Upravo one konture oko kojih se digao kasnije grad. No, da se vratimo na tvrđavu koja se prvi put spominje u davnom XIII stoljeću kao tvrđava Pset koja ima važnu ulogu u vojnoj odbrani između istoka i zapada. Stari ljudi rekoše prošlost je iza nas i iz nje trebamo da učimo u sadašnjosti, a tragovi pisane baštine kažu da je Pset izgrađen XIII stoljeća, tokom turbulentnog perioda za krupljane gdje su se naizmjenično smjenjivale hrvatske vlastele i ugarski kralj Stari grad Jezerski – Bosanska Krupa –

Bila je to utvrda o kojoj se pisalo kao prkosnoj, a prkosila je. Nekoć davno u dva navrata 1522. i 1523. godine Surin paša Bosanski pokušao je sa 2 000 konjanika i 5 000 vojnika osvojiti krajišku princezu. Trajao je taj pohod četiri mjeseca i označen je kao prvi pokušaj. Ne, nisu uspjeli. Krupa je ostala Krupa neovisna i prkosna. Ali, nažalost ne predugo jer samo četrdeset godina kasnije svoj pohod u osvajanju Krupe realizovao je Mustafa-paša Sokolović. Tog 23. juna 1565. godine Osmanlije su osvojile grad i Tvrđavu na kojoj je poginuo tadašnji branitelj Matija Bakić. Dolaskom Osmanlija grad se počeo širiti i na lijevoj i na desnoj obali Une.

Tvrđava postade dom jake posade koja je bila dobro naoružana, a prema podacima iz 1577. godine radi se o broju od 300 konjanika i 400 pješaka. Pored dizdara sjedio je u Krupi i kapetan od 1565. godine. I dizdari i kapetani Krupe bili su do druge polovine XVIII vijeka iz porodice Badanjkovići ili Badnjevići. Kako se vidi iz triju osmanskih isprava od 1566. godine prvih godina poslije zauzeća Krupe, a vjerovatno i kasnije, posada toga grada, kao i ona u Kamengradu, primala je platu od prihoda mukate fojničkih i kreševskih rudnika i sarajevske voskarnice.

Osmalijama je Krupa bila važno uporište za dalja osvajanja prema sjeveru i zapadu, a za to im je bilo važno da osvoje Bihać i okolne utvrde u Krajini. Od zauzeća Krupe pa do Karlovačkog mira 1699. godine vodile su se česte borbe između austrijskih i osmanskih trupa. Austrijanci su opsjedali Krupu 1581. i 1692. godine. Posljednji veći napad austrijskih trupa uslijedio je 1716. godine u vezi sa bojem pod Banjom Lukom. Krupa nije pala, ali je njena okolina popaljena.

Prema popisu izvršenom 1833. godine tvrđava u Krupi (u kadiluku Kamengrad), bila je dobro opskrbljena. Među ostalim tu je bilo 14 topova raznih kalibara, 3 300 oka baruta, tj. 66 sanduka, 60 oka olova u polugi, 4 oke misirskog fitilja, puno alata krampova, lopata i sjekira.

Sudbina ili ko zna šta li je htjela da se čitav grad digne oko tvrđave i danas se tu tik do tvrđave nalaze i katolička crkva i pravoslavna crkva i džamija što nam govori o multikultularnosti grada. Pset, današnji nacionalni spomenik BiH je smješten u samom centru grada Bosanska Krupa. Iako je nekada bila periferna teritorija keltsko-ilirskog plemena Japoda, danas je Krupa savremeni grad

Preuzeto sa macanovici.

Tvrđava Herceg Stjepana

U srednjem vijeku, iznad Ljubuškog, na vrhu Buturovice podignuta je tvrđava koja se obično pripisuje hercegu Stjepanu, premda je starija od njega, a u pisanim se izvorima Ljubuški prvi put spominje 21. veljače 1444. pod nazivom Lubussa.

Kompleks tvrđave sastoji se iz dva dijela. Središnja kula četverokutnog oblika, popularno zvana „Herceguša“, izgrađena krajem 14. ili početkom 15. st te perimetralni zid u obliku nepravilnog višekutnika sa masivnim kulama, nastao u osmanskom razdoblju nakon 1472. Godine. STARI GRAD U LJUBUŠKOM proglašena je u listopadu 2003. nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Nešto prije 1477. grad je pao u turske ruke i postaje pogranična tvrđava s jakom posadom. Turci su tvrđavu preuredili u vojnu nastambu, sa svim pratećim objektima. Nakon 1835. ljubuška tvrđava gubi svoju obrambenu i stratešku ulogu.

Stari grad Bužim

Uzdignut na nadmorskoj visini od 325 metara, Stari grad Bužim danas predstavlja ruševinu nekad moćne utvrde čiji postanak se vezuje za vrijeme razvijenog srednjeg vijeka.

Grad se u historijskim dokumentima pojavljuje pod dva naziva, u početku Čava, a kasnije Bužim. Ruševina starog grada Bužima sastoji se od gornjeg ili unutrašnjeg i donjeg ili vanjskog grada, ukupne površine cijelog kompleksa 7.267 m2.
Tvrđava sazidana u vrijeme hladnog oružja

Predstavlja zanimljiv primjer starije tvrđave, zidane u vrijeme hladnog oružja, koja je dograđena i učvršćena novim bedemima i kulama. Građena je od lijepo otesane sedre i kamena ljutca ili bihacita. Na ovoj velikoj srednjevjekovnoj utvrdi ističu se kule, puškarnice, odaje, tamnice, bastioni, bedemi i tabije.

Unutrašnja, starija utvrda, nekada je bila u svojstvu manjeg zamka, sa visokim kružnim kulama na uglovima. Krajem 15. stoljeća, zamak je opasan novom utvrdom. Zidovi i kule ove utvrde su dosta niži, a na vrhu su imali položaje za topove.

Unutrašnji grad ima oblik relativno pravilnog četverouglog tlocrta, a u njemu su do danas djelimično očuvani tragovi čatrnje, te zidovi kamene džamije, sazidane po dolasku Osmanlija na temeljima prastare župne crkve sv. Klimenta. Na uglovima unutrašnjeg grada nalaze se okrugle donžon kule, koje su danas u vrlo lošem stanju.

Ulaz u grad je na zapadnom zidu, uz sjeverozapadnu tabiju. Sve do Austro-Ugarske okupacije iznad lučno zasvedenih vrata je postojala kamena ploča, ispisana glagoljicom, na kojoj je bio sljedeći natpis:

“Ovaj grad sazidao je iz temelja, izabrani knez Juraj Mikuličić. U ono vrijeme u Hrvatskoj boljega čovjeka nije bilo. Kod kralja Matijaša bio je poznat po velikom poštenju. Kod cara turskoga poznat kao čovjek koji je cijeloj Ugarskoj zemlji mir našao. I car rimski dobrim ga čovjekom nazivaše. I svaki od tih poglavica ga darivaše, a Hrvati ga na zapovijed herceg Ivaniša pogubiše. Ko se hoće takvim čovjekom zvati neka takav grad iz temelja sazida…”

Natpis se odnosi na gradnju vanjskoga grada koji je dao izgraditi Juraj Mikuličić 1484. godine. Za vrijeme okupacije, jedan austrougarski oficir je tu ploču, kao vrijedan spomenik kulture prenio u tadašnji Narodni muzej u Zagrebu. Danas se ova ploča nalazi u lapidaru Povijesnog muzeja Hrvatske.
Imao funkciju grada, kastela, zatim tvrđave, džamije i tvrđave kuće

Po građevinsko-arhitektonskim karakteristikama grad predstavlja tipično renesansno ostvarenje, iako ima elemenata romantičkog i gotičkog stila. U prošlosti je bio multifunkcionalan, te je imao funkciju grada, kastela, zatim tvrđave, džamije i tvrđave kuće. Početkom 19. stoljeća u dvorištu vanjskog grada nalazila su se 22 stambena objekta starobosanske arhitekture.

Dolaskom islama u tvrđavi je djelovala prepisivačka radionica u kojoj se njegovalo prepisivanje Kur’ana. Ljudi koji su tu radili su ostavili u privatnim kolekcijama mnogo rukopisnih knjiga i Kur’ana. Tako se u jednom dokumentu navodi da je 1620. godine Hasan, sin Behramov koji je pripadao bužimskoj posadi, prepisao jedno poveće djelo, na čijem kraju se potpisao kao vođa islamske Krajine.

Na Starom gradu u Bužimu se nalazila i srednjevjekovna nekropola stećaka. Stećci su ugrađivani u zidine ovog grada. Na ulazu u vanjski grad u zidinama su bili uklesani slijedeći simboli: oklopljena ruka sa buzdovanom i nadžak, vojnik sa zastavom, polumjesec, nekoliko zvijezda, ostve i dvije ptice. Navedeni simboli su vjerovatno dio heraldičkih predstava vladara bužimskog grada.

Danas se ovaj srednjevjekovni grad nalazi u vrlo lošem stanju i već odavno ga nagriza zub vremena. Pod zaštitu države je stavljen 1951., a u Registar nepokretnih spomenika kulture upisan je 1961. godine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u julu 2003. godine kompleks Starog grada Bužima proglasila je nacionalnim dobrom. Na taj način, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je preuzela odgovornost za njegovu zaštitu, konzervaciju i rehabilitaciju. U nekoliko zadnjih godina započela su određena arheološka istraživanja te izrada projektno-tehničke dokumentacije za restauraciju unutrašnjeg grada.

Nekada centralno mjesto vojne i civilne vlasti u Bužimu, ova oronula i napuštena srednjevjekovna tvrđava danas željno očekuje povremene posjetioce, znatiželjnike, ljubitelje starina i kulturno-historijske baštine. I pored toga što je u ruševnom stanju, i dalje je prisutno veliko interesovanje za njenu posjetu, kako lokalnog stanovništva, tako i ljudi izvan općine Bužim.

klix.ba/visoko.ba

Zvornička tvrđava- Kula Grad

Uz rijeku Drinu simbol svakom pravom zvornicaninu je i tvrđava iznad centra grada koja se oduvijek zvala Kula Grad. Kula Grad je danas i naziv naselja koje se razvilo u neposrednoj blizini. Tvrdjava je u prvim pocecima postojanja i bila grad srednje velicine u tom vremenu.

Kula Grad je posebno obilježje Zvornika koja daje trodijelno a istovremeno jedinstveno utvrđenje – Donji, Srednji i Gornji grad, najveće i najosobenije utvrđenje u Bosni i Hercegovini. Zvornička tvrđava, kao jedan od najvrijednijih objekata ove vrste u zemlji proglašen je Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Pretpostavlja se da je tvrđava podignuta krajem 13. ili početkom 14. vijeka. Po legendi tvrđavu je sagradila žena Đurađa Brankovića u narodu poznata kao Prokleta Jerina odakle nosi i naziv Jerinin grada. Iako su posljednja istraživanja pokazala da žena Đurađa Brankoića nika nije posjetila Zvornik, ali legenda se nikada neće ugasiti nit prestati prepričavati.

Tvrđavu su kasnije proširile Osmanlije za vrijeme svoje vladavine (1460-1878), a nadograđivali Austrougari čija je posada u zvorničkoj tvrđavi bila smještena u periodu od 1878. do 1918. godine, tako da danas tvrđava predstavlja svjedočanstvo različitih istorijskih perioda. Grad čine tri međusobno povezana dijela: Donji (pored puta Zvornik-Sarajevo, sa prepoznatljivom gradskom kapijom, Srednji (najstariji dio, sa Velikom kulom visokom 20 metara u središnjem dijelu utvrđenja) i Gornji grad (na uzdignutom brdu iznad Zvornika, na oko 400 m nadmorske visine).

Do tvrđave je moguće doći pješačkom stazom dugom 1.700 metara koja vodi iz centra grada preko naselja Bajr i 7 km dugim asfaltnim putem preko naselja Srpska Varoš, koja je pogodna za motorni saobraćaj. Posebnu povoljnost predstavlja što se cijeli kompleks Gornjeg grada nalazi na atraktivnom lokalitetu sa kojeg se pruža prelijep pogled na Zvornik, Zvorničko jezero i rijeku Drinu (vidikovci), a kao što je pomenuto do Gornjeg grada se dolazi stazama koje su dobile ime po zanimljivim i mističnim legendama što dodatno pojačava doživljaj koji turisti mogu imati prilikom posjete ovog lokaliteta. Na kuljanskom putu posjetilac moze susresti turbe koje je staro vise stotina godina, a i izgradjena odmaralista se prelijepim pogledom na panoramu gradskog jezgra. Putem se moze doci i do turbeta Sejh Hasana Kaimije koji je pored znacajanog naucno-knizevnog rada u historiji zapisan i kao revolucionar i mistik sa nadnaravnim sposbnostima.

Oko lokaliteta postoji dosta prostora koji je pogodan za prihvat i veće organizovane grupe turista (na parking prostoru može se smjestiti više autobusa), a s obzirom da postoji turistička signalizacija na stazama koje vode do tvrđave, do nje je moguće doći i bez vodiča.

Preuzeto sa zvornicki.

Tvrđava Hutovo

Tvrđava Hutovo (Hutovski stari grad ili Hadžibegov grad) je smještena u mjestu Hutovo u općini Neum. Kada idete u Neum preko mjesta Svitava, i prođete današnje naselje Hutovo, i uspon naglim krivinama, na desnu stranu ćete vidjeti ovu tvrđavu. Trenutno je u izgradnji tunel koji će skratiti put do Neuma, tako da ukoliko u budućnosti budete željeli vidjeti tvrđavu, morat ćete se isključiti prije tunela i trenutnim putem koji se koristi, doći do tvrđave. 2004. godine je proglašena nacionalnim spomenikom.

Pretpostavlja se da je na istom mjestu još u doba Rimljana bila neka utvrda. U 15. stoljeću pao pod vlast Osmanskog carstva. Naziv ga veže i za Mehmed-bega Rizvanbegovića koji je 1802. godine postao kapetan Hutovske kapetanije. Za njegovo vrijeme carinska kula je pretvorena u utvrdu. Tu se do tada čuvao put i ubirala carina karavanama. Bio je kapetan sve do 1832. kada je ubijen. Grad je dosta urušen zbog neodržavanja otkako je napušten prije više od 140 godina.

Preuzeo sa više različitih izvora i dodao još dodatno kako bih upotpunio listu svih poznatih gradina i tvrđava.