Hereza, moći i društva

Izdanje i prijevod Tractatus de hereticis koji se pripisuje Anselmu Alesandrijskom: radionica paleografije sa studentima master studija!

“Traktat o hereticima” (Tractatus de hereticis) koji se pripisuje inkvizitoru Anselmu iz Alesandrije i datiran oko 1260.-1266. jedan je od rijetkih izvora koji se bave katarima. Strogo govoreći, to je priručnik za inkvizitore u kojem su tekstovi koji bi trebali sažeti povijest i greške Katara dio šire cjeline, uključujući pontifikalne bule i druge dokumente koji definiraju zadatke inkvizitora, kao i samo prazne formulare i praktične dokumente.

Prenijet jednim rukopisom, iz 15. veka (Budimpešta, Nacionalna biblioteka Sečenji, ms. lat. 352), Traktat koji se pripisuje Anselmu Aleksandrijskom prvi je objavio Antoine Dondaine), ali nikada nije objavljen kao predmet naučnog francuskog prijevoda .

U sklopu paleografske radionice koju je vodio Thomas Granier sa učenicima iz razreda 2020-2021 M2 Srednjovjekovni Svjetovi UPV-a, među kojima su Laurine Boisgard, Marion Bourreau i Maëlle Chauvin, proizvedeno je novo izdanje određenih pasusa, s nekim drugačijim lekcije u poređenju sa izdanjem iz 1950. godine, kao i francuski prijevod.

Uređivanje i prijevod pet odjeljaka prikazani su u nastavku, tj

[1.] Početak i porijeklo hereze

[2.] Bilješka o četiri biskupa lombardijskih katara

[14.] Ispitivanje heretika

[16.] Uputa klericima

[17.] Optužba inkvizitora u njegovoj nadležnosti

[f° 1r][1.]Princip i porijeklo nasljednika su takvi kakvi su.

Treba napomenuti da je u Perziji postojao čovjek po imenu Manes, koji je prvi rekao u sebi: “Ako postoji Bog, gdje su zla?” a ako nema Boga, odakle dobre stvari? “. Iz ovoga je postavio dva principa. I predavao je u dijelovima Drogonije i Bugarske i u Filadelfiji; / (l. 5) i tu se hereza umnožila tako da su postavili tri biskupa: u Drugonu, jednog u Bugarskoj i trećeg u Filadelfiji. 

Potom su Grci iz Carigrada, koji su tri dana granica Bugarske, otišli tamo radi trgovine, a kada su se vratili u svoju zemlju, kada su se namnožili, postavili su tamo episkopa, koji se zove episkop od Grka. Poslije su Francigeni otišli u Constanti (l. 10) da potčine zemlju, i našli su ovu sektu, a kada su se umnožili postavili su biskupa, koji se naziva biskupom Latina. 

Poslije je dio Sklavonije, odnosno zemlje zvane Bossona, otišao u Carigrad radi trgovine; vratili su se u svoju zemlju, propovijedali i, umnoživši se, / postavili biskupa, koji se zove biskup Sclavonia ili Bossone. Poslije / (l.15) Francigenes, koji su otišli u Carigrad, vratili su se svojim / i propovijedali, a kada su se umnožili postavili su biskupa Francuske. I / zato što su Francigeni bili prvi koje su Bugari zaveli u Carigradu, / širom Francuske jeretike nazivaju “Bugarima”. 

I provincijalci, koji se / graniče sa onima iz Francuske, slušajući njihovu propovijed i zavedeni od / (1.20) onih iz Francuske, toliko su se namnožili da su učinili iiijili biskupi, odnosno biskup Carcassonnea, Albigensea, Tholosana i Angena.

§ Poslije dužeg vremena iz Francuske je došao izvjesni reporter u Lombardiju, naime u komitet Milana, u dijelove Concorezu; i pronašao je jednog / koji se zvao Marchus, koji je bio iz obližnjeg mjesta zvanog Colo- / (1.25) gina, i zaveo ga. 

I da je Markus razgovarao sa dvojicom svojih prijatelja, Jovanom Jevrejem i Josifom. A poznato je da je Markus bio iscjelitelj, John svjedok, Joseph stolar. I jedan od ovih je otišao u Milano, / do istočne kapije ili Koncoi našao jednog svog prijatelja koji se zvao Alkralj Bandusa i zaveo ga. 

A ovi svi zavedeni / (l.30) poznavali su spomenutog izvjestitelja, koji ih je poslao u Rocavie, a / ima jedno mjesto blizu Cuneuma, gdje su bili stacionirani katari koji su došli iz Francuske / da tamo žive. A biskup heretika nije bio tamo, ali je bio Daapolis / I otišli su tamo i našli ga; i tu su ostali godinu dana. A nakon toga, pošto je primljen polaganjem ruku, Markus je postao đakon; a spomenuti biskup ga je poslao / (1.35) u njegovu zemlju blizu Konkora, i tako je sam propovijedao; i / kroz njegovo propovijedanje u Lombardiji, i nakon toga u Marchesu, i nakon toga /[f°1v] u Toskani su se izuzetno umnožili.

Poslije je došao neki koji se zvao Papas Nichetas, koji je bio njihov episkop iz Carigrada, i rekao: “Toliko vas je da je dobro da imate episkopa.” I tako / izabraše za biskupa pomenutog Marka, kome su se svi pokorili / (1,5) Langobardi, Toskanci i oni sa Marka. 

I ovaj papa Nichetas ga je potvrdio. Nakon nekog vremena Markus je shvatio da je papa Nicheta / loše završio svoj život, te je stoga želio otići preko mora da primi / biskupski red od bugarskog biskupa. A kad je bio u Kalabriji, došao je neki katarski đakon po imenu Ilarije, koji mu je rekao (l.10) da nikako ne može ići dalje od mora; odakle se počeo vraćati. I kada je bio u zemlji zvanoj Argentea, bio je zarobljen i zatvoren. 

A kada je bio bolestan na smrt, poslao je u Lombardiju Jovana Jevrejina i druge Katare da izaberu biskupa, jer je i sam bio bolestan na smrt. I svi lombardijski katari izabrali su Jovana Jevrejina od Concoreza. I Jovan Jevrejin je otišao / (l.15) u Argenteju i učinio da ga rečeni Markus potvrdi za biskupa. I Jovan Jevrej se vratio u Lombardiju. I nakon nekoliko dana Marchus je pušten iz zatvora; i došavši u Lombardiju, umro je pre nego što je stigao do Jovana Jevrejina. 

I svi lombardijski katari, i Jovan Jevrejin / i drugi, sumnjali su da ga je papa Niketa doveo do zle smrti, / (1,20) od koga je potekao biskup Marko, koji je potvrdio pomenutog Ivana. I to / čuo je izvjesni Nikola de Marchia, koji je i sam htio biti biskup; / trudio se da smiri razdor, govoreći katarima: “Šta mislite o gospodaru / Marchusu?” Vjerujete li da je dobro završio ili ne? “. 

Svi su rekli: “Vjerujemo da je ovo dobro završilo.” Odgovorio je: “Jovan Jevrej kaže da je gospodar Markus / (1.25) naišao na loš kraj, i iz tog razloga želi da ode dalje od mora da se pomiri.” / I tako je izvršena podjela među jereticima na pet partija, prema tome što su bili iz pet mjesta. / One iz Concora je držao Jovana Jevreja za biskupa. 

Oni iz Desenzana, koji je / mjesto u biskupiji Briscien, postavili su izvjesnog Filipa za biskupa, koji je nakon / kratkog vremena upoznao dva katara, i tako napustivši Katare / (l.30) vratio u stoljeće sa oboje. Priča se da je Filip bio takvog mišljenja da ni muškarac ni žena ne mogu griješiti ispod pojasa; i zbog toga je imao mnogo sljedbenika. 

Izabrali su iz Mantove izvesnog koji se zvao Caloianus, koji je izabran i nakon kratkog vremena umro, izabrali su Oktona iz Bangnola, i zbog toga su nazvani Bangnoli. Oni od / (l.35) Marchia su izabrali pomenutog Nikolu, koji je posijao razdor / među njima. Izabrali su iz Firence izvjesnog Petra Firentinca,[f° 2r]koji je bio biskup tamo i u cijeloj Toskani. /

[1.] Početak i porijeklo hereze kakve jesu.

Treba napomenuti da je u Perziji postojao čovjek po imenu Mani koji je započeo pitanjem: „Ako Bog postoji, odakle dolazi zlo? i ako Bog ne postoji, odakle dolazi dobro? “. Shodno tome, on je postavio dva principa. I predavao je u regijama Drugontije, Bugarske i Filadelfije; i tu se hereza proširila do te mjere da su uspostavili tri biskupa: jednog u Drugontiji, drugog u Bugarskoj i trećeg u Filadelfiji. 

Zatim su tamo poslom otišli Grci iz Carigrada, koji su tri dana hoda od granica Bugarske; pošto su se, kada su se vratili kući, namnožili, postavili su tamo episkopa, koji se zove episkop Grka. Zatim je Franks otišao u Carigrad da osvoji ovu zemlju i otkrio ovu sektu; umnoživši se, postavili su episkopa, koji se naziva episkopom Latinima. 

Tada su ljudi iz Slavonije, iz kraja zvanog Bosna, otišli poslom u Carigrad; vrativši se kući, propovijedali su i, umnoživši se, ustanovili biskupa koji se zove biskup slavonski ili bosanski. Tada su se neki Franci, koji su otišli u Carigrad, vratili kući i propovijedali i, umnoživši se, uspostavili biskupa u Francuskoj. A pošto su Franci prvi put bili iskvareni u Carigradu od Bugara, širom Francuske jeretici su nazivani „Bugarima“. 

Isto tako, oni koji naseljavaju provincije susjedne francuske, slušajući njihovo propovijedanje i iskvareni od onih iz Francuske, namnožili su se do te mjere da su uspostavili četiri biskupa: biskupa Carcassonnea, biskupa Albija, biskupa Toulousea i biskupa Agen.

Nakon mnogo vremena, neki notar iz Francuske je došao u Lombardiju, u okrugu Milano, u oblasti Concorezzo, i pronašao čovjeka po imenu Mark, koji je bio iz susjednog mjesta zvanog Cologno, i podmitio ga. Ovo je Marko razgovarao sa dvojicom svojih prijatelja, Jovanom Jevrejem i Josipom. Imajte na umu da je Marc bio farmer, Jean tkalac, a Joseph zanatlija. 

Jedan od njih je otišao u Milano, do istočne kapije zvane Concorezzo, i tamo našao jednog od njegovih prijatelja, koji se zvao Aldricus de Bando, i pokvario ga. I svi ti korumpirani ljudi su se savjetovali sa spomenutim notarom, koji ih je poslao u Roccavione, koji je blizu Cunea, gdje su stanovali Katari koji su došli iz Francuske da tamo žive.

Biskup jeretika je bio odsutan; bio je u Napulju. Otišli su tamo, našli i ostali godinu dana. Zatim, primivši nalaganje ruku, Marko je zaređen za đakona; rečeni biskup ga je poslao svojoj kući u Concorezzo, i tako je propovijedao sam; i, zbog njegovog propovijedanja u Lombardiji, zatim u Markama i u Toskani, oni su se pretjerano umnožili.

Zatim je došao čovjek po imenu Papa Niketas, episkop carigradskih; rekao je: “Toliko vas je da bi bilo dobro da imate biskupa.” Stoga su za biskupa izabrali spomenutog Marka, kojem su se pokoravali svi navedeni Langobardi i Toskanci i oni iz Marka. I Papa Niketa je to potvrdio. 

Ubrzo nakon toga, Marko je shvatio da je tata Nikita loše završio, pa je želeo da pređe more kako bi primio episkopski nalog od bugarskog episkopa. Stigavši ​​u Kalabriju, zatekao je izvesnog đakona jeretika po imenu Ilarije koji mu je rekao da se ne može preći preko mora; stoga se obavezao da se vrati. Kada je bio u regionu zvanom Argenta, uhapšen je i zatvoren. 

Bolestan i umirući, pisao je Jovanu Jevrejinu i ostalim katarima u Lombardiji da izaberu biskupa, budući da je i sam bio na samrti. Svi katari Lombardije izabrali su Jovana Jevrejina iz Konkorca. Otišao je u Argentu i bio je potvrđen od strane spomenutog Marka za biskupa, a zatim se vratio u Lombardiju. Nekoliko dana kasnije, Marc je pušten iz zatvora; Stigavši ​​u Lombardiju, umro je prije nego što se mogao pridružiti Jovanu Jevrejinu. 

Svi lombardijski katari, kao i Jovan Jevrejin i ostali, sumnjali su da je Papa Niketa, od koga je potekao biskup Marko, koji je potvrdio pomenutog Jovana, loše završio. Čuo je za to izvjesni Nicolas de la Marche, koji je također težio da postane biskup; radio je na sejanju sukoba, pitajući Katare: „Šta mislite o Lordu Marku?“ Mislite li da je imao dobar kraj ili ne? “. 

Svi su odgovorili: “Vjerujemo da je imao dobar kraj.” On im je odgovorio: „Jovan Jevrejin kaže da je Gospod Marko došao do lošeg kraja, zbog čega želi da pređe more da ponovo dobije utehu. Tako su jeretici podijeljeni u pet frakcija, prema pet regija koje su naseljavali. Oni iz Concorezza zadržali su Jovana Jevrejina kao biskupa. 

Oni iz Desenzana, mjesta u biskupiji Brescia, postavili su za biskupa izvjesnog Filipa koji je nedugo kasnije imao vezu s dvije Katarke; tako se, napustivši Katare, vratio da živi u veku sa obojici. Priča se da je ovaj Filip smatrao da ni muškarac ni žena ne mogu griješiti ispod pojasa, što je značilo da je imao mnogo sljedbenika. 

Oni iz Mantove izabrali su čoveka po imenu Kalojan; pošto je umro ubrzo nakon svog izbora, izabrali su Otta de Bagnola, zbog čega su i pozvaniBagnolenses. Oni iz Marša izabrali su spomenutog Nikolu, koji je posijao razdor među njima. Oni iz Firence izabrali su izvjesnog Petra Firentinskog, koji je bio biskup u gradu i cijeloj Toskani.

[2.] Obavijest trećeg katarskog biskupa u Lombardiji.

Treba napomenuti da katari imaju četiri biskupa u Lombardiji. Oni imaju Mandena za svog gospodara Concoreza, / ali njihov prvi specijalni biskup bio je Ivan od Ludeusa; nakon njega Garratus, / od koga su nazvani Garratenses; nakon toga su imali nezonijum možda godinama / (1.5) 40 ; nakon njega imali su Girard de Cambiatea; i poslije / Mandennum, koji sada imaju.

Albanci su prvo imali Filipa; kasnije / Belesmanzam, možda 40 godina; potom Jovan od Luzana; nakon ove Bona- / dolazi iz Verone, koju sada imaju. Oni iz Bagnola su prvo imali Colo-/ianusa, od koga su nazvani Coloians; kasnije Octonem de Bagnolo, / (1.10) od koga su Bagnolenci nazvani; poslije Andrew; potom Hamundus de Casalialto, koga sada imaju.

[f° 11v] [14.] O ispitivanju jeretika. § M° cc lxvj, po optužnici takvog, tog i tog dana tog i tog mjeseca, na tom i tom mjestu, prisutan / (l.30) tom i tako dalje. U prisustvu takvog brata kao što je inkvizitor heretika, itd. Petar o takvom mjestu / i dr § Na pitanje pomenutog brata da li vjeruju da postoje dva boga ili gospodara / od vječnosti i bez kraja, odgovorili su: “Vjerujemo da je tako.”

Također, kada su spomenutog Petra upitali da li vjeruje da je jedan od navedenih, drugi dobar od vječnosti, a drugi zao, odgovorio je da jeste. Isto tako, upitan da li svaki od gorepomenutih bogova ima i ima od vječnosti bez početka i bez kraja / (l.35) svoj svijet ili kraljevstvo, on je odgovorio da vjeruje da je tako.

§ Biti upitan da li je to vidljivo nebo / i mjesec i zvijezde koje su u njemu, i ta zemlja i one koje su u njemu, naime / vino, vino i druge jestive stvari, i ljudska tijela i druge životinje koje / vidimo sa našim tjelesnim očima su iz carstva Boga Svemogućeg i stvorene i stvorene / [f° 12r] od samog dobrog Boga, on je odgovorio da je sve vidljivo iz carstva đavola i sve što je đavo predvidio / je stvoreno.

§ Upitan kako je svijet od vječnosti po njegovom mišljenju, a ipak / kaže da ga je napravio đavo, odgovorio je: “Ne znam kako da dam račun za ovo ili za ovo.” itd.

[f° 12r] [16.] U vezi sa propisom sveštenicima. [La rubrique est écrite sous la dernière ligne du folio]

16a § Takav inkvizitor naređuje takvog prefekta iz takve crkve odmah pod kaznom ekskomunikacije / [f° 12v] i odrješenja od crkvenog beneficija, ako heretik ili heretik stoji sam ili / za ostalo u svoju župu ili komšiluk, da će nakon što mu to dopre do ušiju / on sam, sam ili njegov glasnik, reći i prijaviti samom inkvizitoru da takav heretik ili heretik stoji u / samoj župi i u čijoj je kući stajao / (l.5) ili je stajao, ili je po izvjesnom glasniku rekao istražitelj.

Isto tako, da ako neko zabavlja heretika ili jeretika, ili se sarađuje, ili raspravlja ili poučava vjeru heretika, / da će ih, nakon što ih je upoznao samom inkvizitoru ili njegovom glasniku, optužiti kao gore, / inače navedeni inkvizitor će postupiti protiv njega prema obliku i dužnosti prema njemu iz Stolice / Apostolskih podataka. Ponašajte se na takvom mestu.

On je ovako odgovorio:

[16b] § Kada sam ja takav inkvizitor / (1.10) lorda pape nad heretičkom korupcijom u Lombardiji pažljivo ispitao / u vezi katoličke vjere tu i tu sektu, i on sam javno priznao mnoge greške preda mnom u / sud postavljen i tvrdoglavo misli da se vrati katoličkoj vjeri / a krilo svete rimske crkve spušta se da se vrati, s unaprijed naviknutim promišljanjem / punim i od savjesti takve braće i mudraca, apostolskom vlašću kojom / (1.15) Funkcionišem, pomenuti takav sadašnji definitivno sedi u spisima Ja mu sudim / manifestnom heretiku – a ako postoji doktor, neka se i njemu doda rečenici – i ostavljam ga u rukama gospodara takvog sudije i procjeniteljem gospodara takve moći, takvog mjesta.

[17.] § Što se tiče službe istražitelja ispod njegovih granica.

§ Da istražitelji istovremeno / i odvojeno mogu vršiti dužnost istrage do granica utvrđenih / (l.20) rođ. § Što se tiče heretika koji su zaraženi ili ozloglašeni zbog svog zločina – osim ako nisu apsolutno voljni da se povinuju naredbama Crkve -, kao i protiv branitelja, / primatelja, pristalica heretika, potrebno je postupiti po kanonskom sankcije.

§ Da, bez obzira na pisma upućena njima, pa čak ni od običnog autoriteta, pontifik može slobodno da postupa u svojoj kancelariji. Oni koji žele da se odreknu svake hereze / (l.25) i vrate crkvenom jedinstvu mogu biti oslobođeni od strane inkvizitora / i mora im biti naređeno da rade ono što se takvima obično naređuje.

§ Da kada neki budu osuđeni kao heretici ili da budu zauvijek zatvoreni, to treba učiniti uz saglasnost njihovih dijecezana ili vikara.

§ Da u saslušanju / svjedoka koji se moraju primiti o navedenom zločinu i kontingentima koji su uz njega pridruženi / (l.30) dvije vjerske osobe i diskretno u čijem prisustvu javno lice / ako se to zgodno može imati, ili od dva odgovarajuća čovjeka / vjerni iskaz istih svjedoka biti regrutovan.

§ Što se tiče snimanja ovakvih / iskaza svjedoka i činjenja svega što se odnosi na poštansku službu / ured, sva braća našeg reda koja će obavljati poštansku službu / (l.35) vezana su u vijeku kada su zahtevaju inkvizitori ili njihovi zamenici.

Oni su također vezani za koga je pošta naručena ili će biti naručena od strane Apostolske stolice zbog gore navedenog Posla vjere. Isto dakle dozvoljava / svim vjerskim i svjetovnim sveštenicima koji su imali i vršili poštu u vijeku / čak i ako su imenovani u svetim redovima, da mogu slobodno / (1.40) obavljati navedenu dužnost, bez obzira na sve statut kanona / [f° 13r] ili bilo kojeg reda.

§ Da se imena svjedoka, ako je potrebno, ne ispituju javno/nego tajno u prisustvu određenih promišljenih, poštenih i/religioznih osoba, i drugih pozvanih u tu svrhu, na čijoj savjesti treba izvršiti kaznu ili osudu sa, i vjeru treba koristiti u njihovim iskazima.

§ / (l.5) Da inkvizitori mogu vršiti pozive svjedoka, ispitivanja, kada se / istražuje heretika i njegove okolnosti, i izricanje kazni; oni također mogu pozvati stručnjake da daju savjete o ovom poslu.

§ Takođe mogu pozvati / sveštenstvo i narod kada im se to ukaže. Isto tako, oni mogu nastaviti u navedenoj kancelariji u avionu i/ili bez buke presude. § Štaviše, oni mogu postupati protiv svih onih koji će u granicama granica / (l.10) biti prikazani kao jeretici, iako su otišli u te krajeve.

§ Isto tako, katrene i svi spisi u kojima se raspitujete ko god ih sadrži protiv heretika treba da budu dodeljeni njima samima.

Isto tako, neka se nepovredivo pridržavaju svih apostolskih ustava / i carskih zakona objavljenih protiv heretika. Isto tako, vjernicima, primaocima, braniteljima (1.15) i njihovim sinovima i unucima mogu oduzeti osobe, dostojanstva, crkvene beneficije i službe i počasti bilo koje vrste sa savjesti biskupije ili njihovih namjesnika.

Isto tako, oni mogu napraviti oprost od 20 ili 40 dana kada smatraju da je zgodno; da udovolji inkvizitorima oprost grijeha koji je u općoj savjesti dat onima koji su pomagali Svetoj zemlji. Isto tako, saradnici / i notari i svi ostali koji lično pomažu u ovom poslu protiv heretika / (1.20) tri godine se oslobađaju od naređene pokajanja. Na isti način, puni oproštenje svih njihovih grijeha se upušta za sve one koji umru u progonjenju ovog posla.

§ / Isto tako, svaki inkvizitor može kontrolisati, uz upozorenje, kroz crkvenu cenzuru, / nakon žalbe, iz službe propovijedanja, propovjednika, upitnika, / gdje se desi da se skupština održava radi vjere ili istrage, ili na drugi način gdje bi / (l.25) postojala neka prepreka za ovaj posao Isto tako, ako se bilo koja osoba bilo kakvog stanja suprotstavi ovoj transakciji ili je na bilo koji način ometa, da se prema kanonskim sankcijama postupi protiv njih, kao protiv pristalica i branitelja heretika.

Na isti način treba voditi postupak i protiv onih koji po svojoj dužnosti i ovlasti nisu izašli na tražene istrage. Isto tako, u pogledu svih premisa, puna ovlaštenja su data istražiteljima, pozivajući se na / (l.30) ako je potrebna pomoć svjetovne ruke. Isto tako, protivnici se moraju provjeravati kroz osudu crkvene žalbe, bez obzira na sve privilegije ili oproste koje je Apostolska stolica dala ili dodijelila bilo kojoj osobi, bez obzira na stanje, dostojanstvo ili stupanj vjere ili reda, posebno cistercitima, propovjednicima, Maloljetnici, ili pustinjaci, bilo zajednicama ili univerzitetima / (1.35) gradovima i lokalitetima, posebno i općenito pod bilo kojim oblikom.

Alessia Trivellone, „Katarske crkve u Italiji? Za kritičku studiju italijanskih izvora”, u „Katarizam” u pitanjima, ur. Jean-Louis Biget, Fanjeaux, Centar za historijske studije, 2020 (Cahiers de Fanjeaux, 55), str. 37-63 [↩]
Antoine Dondaine, “Katarska hijerarhija u Italiji”, Archivum Fratrum Praedicatorum, 20 (1950), str. 234-324 (II – Tractatus de hereticis Anselma Aleksandrijskog OP i III – Katalog katarske hijerarhije Italije [↩]

Preuzeto odavdje: https://hepos.hypotheses.org/3038

Bosnett team je za vas preveo i uredio ovaj sadržaj.